Sve se u našem životu dešava s razlogom

Koferi su mi raspakovani od jednomjesečnog boravka u Hrvatskoj. Moje tijelo se poprilično akumuliralo toplotom. Mislim da se svaka koščica u meni ugrijala. Kupovinu nisam obavljala u supermarketima, nego na tržnici kod mještanskih proizvođača, domaći kruh kod pekara, ribu kod ribara. Svake godine ljetujem na istom mjestu.

Rekli biste da je to monotono. Meni nije, jer tu i tada imam malo više vremena za sebe i svake godine imam jedno novo iskustvo, novo sazrijevanje. Pustim da mi se neke stvari slegnu, kao naša bosanska kafa, pa kada ostane toz, okrenem fildžan i ogledam. Tako sam na primjer prošlu godinu istinski doživjela i proživjela saznanje da vrijeme ne postoji. Postoje momenti i mi u tim momentima i baš taj momenat je bitan. Tada nemaš nostalgiju za proteklim vremenom, ili strepnju šta će donijeti buduće vrijeme. Ne, jer živiš u momentu, a život je zbir svih tih momenata.

Ovu godinu sam si bila nekako čudna. Mislila sam prvo da je to zbog prevelike gužve, koju smo imali prije odlaska u Hrvatsku. Pa dobro, ni voz koji ide punom brzinom ne možemo odmah zaustaviti, nego polako kočiti. Poslije dvije sedmice, moj se voz zaustavio. Ipak, očekivani “zen” momenat mi se još nije pojavio. Nisam imala inspiraciju. Jedino sto sam osjećala je bila praznina. Sve mi je bilo potaman: mir, pogled na Split i Brac, zrikavci, prekrasno čisto more, a ja – prazna. I tako, sjedimo moj muž i ja na plaži. Pored mene knjiga i magazin za čitanje, ali moja koncentracija je na minimumu. Dok se igram sa kamenčićima i lagano ih bacam u vodu, moj muž mi tiho usput reče: 

“Ove godine je tačno dvadeset godina da sam prvi put došao ovdje. Tada je na plaži bio samo jedan UN vojnik, sa kojm sam pričao dva sata na Engleskom ne znajući da je i on Holanđanin”.

Dvadeset godina, čitava jedna mladost – pomislila sam. Poslije nekoliko dana smo otišli u posjetu kod jedne moje rođake i s njom obišle staru kuću više Splita, gdje je ona prije živjela. Kroz smijeh smo se prisjećale dane kada bih ja kod njih boravila i kada smo krišom izlazile u Split u disko. Ona mi reče: 

”Znaš li ti da smo posljednji put u ovoj kući bile prije dvadeset godina?”

I ubrzo zatim, treći puta u jednoj prilici, kroz priču se spomenulo da dvadeset godina je prošlo od kako smo neke poslove počeli i sada ih malo zaokružili. Vraćaju mi se misli moje radionice “Sve što nam se dešava ima svoj razlog”. Mislim se zašto mi se javio ovaj osjećaj, zašto mi se sad ovo dešava?

Spoznala sam! Moj cijeli odmor, moj zen momenat, je u znaku dvadeset godina. Ili, bolje rečeno, u znaku zaokruživanja jedne faze. Onda su mi se kockice poslagale i mogla sam bolje da vidim. Sjetila sam se dansko-američkog psihologa Erik-a Erikson-a (1902-1994), koji je vidio ljudski psihički razvoj kao jedan životni proces u fazama. Njegove teorije su postale klasične teorije u psihologiji, gdje on kaže da postoji osam životnih faza koje moramo naučiti i prihvatiti sve što uz njih ide da bismo mogli dobro funkcionirati.

Jedna životna faza je jedan specifičan period u životu i svaki period nosi svoje promjene. Te promjene mogu biti duševne, fizičke i socijalne. Prepoznatljive faze u ljudskom životu su: bebe, predškolsko dijete, školsko dijete, pubertetlije, adolescenti i punoljetni. Ovih nekoliko ranijih faza se svjesno ne sjećamo, ali perioda punoljetnosti jako dobro. To je u stvari najsvjesniji dio života. Njega možemo podijeliti u tri faze:

1. Rano punoljetstvo (od 18 do 35 godina)

Ovog perioda se lično sjećam kao perioda intenzivnog traženja. Od mojih troje djece, najstarija kćerka je polako na prelasku u drugu fazu, a dvoje mlađih na početku. Toliko puteva stoji pred njima. Pitanje je koji je put pravi, koji je najduži i najsigurniji? Najveće pitanje na tom putu je: ”Ko smo mi?” Usuđujem se reći da je ovo jako zamorna i iscrpljujuća faza. Jedino je velika sreća da smo tada svi mladi i fizički jaki, pa se mentalna nesigurnost i slabost s tim balansira. Kada se približavamo 30-tim godina se to malo iskristalizuje, balansira i počinje formirati. Pa budemo sami sebi vidljiviji i jasniji. I djeluje kao da preko noći znamo ko smo i što hoćemo.

2. Srednje punoljetstvo (od 35 do 65 godina)

U tom periodu se ja sada nalazim. Negdje na sredini. Divan period, kada znaš ko si. Čvrsto koračaš i imaš još jako puno životne snage i inspiracije, a istovremeno osjećaš da si neke stvari zaokružio. I tako, dok na terasi moj muž i ja gledamo u zvijezdama osuto nebo i čekamo ko će prije vidjeti zvijezdu padalicu i zaželjeti želju, ja njemu kažem:

“Znaš, naš život sada u ovom momentu mi djeluje kao da smo napravili dobar biskvit za tortu. Imamo dobru osnovu. Sada idemo na fil i ukrašavanje. S čim, kako i koliko ćemo je filovati i ukrasiti zavisi od nas, što želimo i što nam se sviđa.”

Iako su nam gastronomski ukusi potpuno različiti, životni ukus nam je potpuno isti. U ovom periodu mi se svaki dan iznova razvija i raste osjećaj zahvalnosti. Zahvalnosti da nam je biskvit za tortu uspio. Tako da se radujem našem nastupajućem filovanju i ukrašavanju.

3. Kasno punoljetstvo (od 65 godine do smrti)

Imam sreću da moji roditelji žive i da mogu posmatrati njihovo kasno punoljetstvo. Djeluju mi tako nježni, oslobođeni ega, mirni. Dovoljno je samo da su tu i da zrače svojom zrelošću. U sali često kažem: 

”Oni znaju kako je nama, ali mi ne znamo kako je njima.”

Mogu samo suditi po njihovom držanju i ponašanju. Period po meni najljepšeg godišnjeg doba, jeseni. Kada je cijela priroda u najljepšim bojama, a plodovi mirišljavi i zreli. Period kada sve polako počinje zasluženo da miruje, a taj mir zrači nekom životnom mudrošću.

Zahvalna sam da mogu posmatrati u užoj porodici sve tri faze perioda punoljetstva. Zahvalna sam za prazninu koju sam osjetila, jer mi je napravila prostora za novu inspiraciju i učenje. Zahvalna sam jer sam naučila da je svaka životna faza specifična. Da donosi nešto svoje i da u svakoj od njih, svako za sebe dobiva snagu koja mu je potrebna da je živi i preživi. Zato ne bježite od momenata praznine u svom životu, već sačekajte da vidite razlog tome. I uživajte u svojim momentima – svako u svojoj životnoj fazi!