Tamo gdje nam se baš ne ide, ono što nam baš ne leži, što nas ne zove – to je mjesto našeg rasta. Mi zapravo svi volimo biti u zoni komfora i tamo gdje nam je ugodno jer nam je poznato. Mi smo sebi poznati, naše reakcije, ponašanje. Sve nam je nadohvat ruke u nama, ne moramo puno razmišljati, i što je još važnije – osjećati. U potpunosti sam zaboravila koliko volim plesati i na koji način ples djeluje na mene. Totalno sam utišala taj dio. Kada se prisjetim, ples je bio dio mog života od malih nogu. Ritmika kod Silvije Hercigonje (osebujno iskustvo), razne plesne skupine do kraja srednje škole, i potom je sve nestalo.
U radu s mojom terapeuticom, radili smo na temi da volim da drugi rade stvari za mene i da se znam oslanjati na to da oni znaju bolje što je dobro za mene. Ova tema bila je jako izražena kod mog poslovnog puta. U radu je izronila situacija iz prošlosti na koju sam skroz zaboravila. Bio je to drugi ili treći razred osnovne škole. Učili smo barokne plesove i trebali smo imati predstavu. Jednom kad smo vježbali, razred je bio glasan i nije slušao profesoricu. Ona nas je upozoravala, neki su i dalje bili nezainteresirani i nemirni. I kaznila nas je sve tako da nismo nastavili. Jednostavno je sve u tom trenutku nestalo. Ja sam bila kažnjena za tuđa ponašanja. Tako sam se osjećala. U životu često smo kažnjeni za tuđa djela, samo neke kazne ostavljaju dubok trag na nama i mijenjaju nas.
Kada smo kažnjeni zbog postupaka drugih, to može imati dubok utjecaj na našu psihu i ponašanje. Ova dinamika može stvoriti obrasce ponašanja gdje se oslanjamo na druge da rade stvari za nas.
Naučena bespomoćnost
Naučena bespomoćnost je koncept koji su razvili psiholozi Martin Seligman i Steven Maier. Kada smo kontinuirano kažnjeni ili negativno sankcionirani zbog postupaka drugih, možemo razviti osjećaj bespomoćnosti. U takvoj situaciji, počinjemo vjerovati da naši postupci nemaju značajan utjecaj na ishod. Kao rezultat toga, možemo se povući i osloniti na druge da preuzmu odgovornost i donose odluke za nas. Ova ovisnost može postati obrazac ponašanja kako bismo izbjegli dodatne kazne i frustracije.
Izbjegavanje konflikta
Kada nas kažnjavaju zbog postupaka drugih, često razvijamo strah od sukoba i kazni. Da bismo izbjegli ponavljanje ovih neugodnih iskustava, možemo se početi oslanjati na druge da rade stvari umjesto nas. Ovaj obrazac ponašanja je mehanizam samozaštite koji nas štiti od potencijalnih negativnih posljedica i stresa koji dolazi s preuzimanjem odgovornosti.
Povećana ovisnost o drugima
Kazne i negativne posljedice koje dolaze zbog postupaka drugih mogu nas navesti da vjerujemo kako je sigurnije prepustiti druge da obavljaju zadatke i donose odluke. Ovaj obrazac ponašanja stvara ovisnost o drugima, gdje se osjećamo nesigurno ili nesposobno poduzeti akcije sami. Povećana ovisnost o drugima može biti oblik traženja sigurnosti i smanjenja rizika od budućih kazni.
Internalizacija kritike
Kada smo često kažnjeni zbog postupaka drugih, možemo internalizirati kritike i negativne poruke. Ovo može dovesti do niskog samopouzdanja i osjećaja neadekvatnosti. Kao posljedica toga, možemo početi vjerovati da drugi mogu bolje obavljati zadatke od nas. Ova internalizacija može stvoriti obrazac traženja pomoći i prebacivanja odgovornosti na druge kako bismo izbjegli vlastite osjećaje nesposobnosti.
Poticanje pasivnosti
Okruženje koje nas često kažnjava zbog postupaka drugih može poticati pasivnost. Pasivno ponašanje može postati način izbjegavanja rizika i odgovornosti. Kada smo pasivni, prepuštamo drugima da preuzmu kontrolu i odgovornost, čime smanjujemo vjerojatnost da ćemo biti kažnjeni ili kritizirani. Ovo ponašanje može postati duboko ukorijenjeni obrazac koji se manifestira kroz cijeli naš život.
Izbjegavanje konflikta na način da u određenim poslovnim situacijama nisam željela izraziti mišljenje kako bih izbjegla potencijalni ulazak u komunikaciju koju sam doživljavala kao raspravu i sukob te negativna kritika koja je uzela maha i djelovala na osjećaj mog samopouzdanja.
Osjećaj naučene bespomoćnosti bio je toliko suptilan i mom svjesnom umu nepoznat da kad sam ga osvijestila, bilo mi je nevjerojatno koliko je dugo on u meni prisutan i kako sam ga smatrala za nešto normalno. Što i meni jeste bio. Nisam uvidjela, nisam bila svjesna, sve dok nisam stekla drugačije iskustvo i osjećaj u sebi. Drugačiji osjećaj sebe i tada mi je taj osjećaj naučene bespomoćnosti stvorio poput kamenčića u cipelici.
Moja misija u životu je vratiti ljude u tijelo, a činim to tako da prvo sebe vratim u tijelo i da iscijelim one dijelove sebe koji su doveli da svoje tijelo ne osjećam svojim, bježim od svojih emocija, ne razumijem emocije, da živim disocirano, u “freez-u”, u strahu. Danas primjećujem da velika većina ljudi živi na taj način. Osjećaju da im nešto nedostaje, ne razumiju zašto bi morali osjetiti svoje tijelo. Primijetiti kako osjećaju određene situacije. Samo reagiraju i ulaze i prolaze kroz dan iz dana u dan. Postaju sve reaktivniji, umorniji, lošije spavaju, povećava im se potreba za cigaretama, hranom, narkoticima. Odvojeni su od sebe i od osjećaja što im je potrebno pa ga nadopunjuju onim što im je poznato, što im se sugerira.
Kada plešemo onako za sebe i svoj ples, mi smo u tijelu. Isto je i kad svjesno dišemo i svjesno hodamo. Kada sam ostavila ples iza sebe, ostavila sam jedan dio sebe u kojem je bila utkana tuga, zamjeranje, strah, ali i radost, prisutnost, zadovoljstvo, osjećaj slobode i vlastitog jedinstva.
Za mene je to ples, za nekoga od vas to je nešto sasvim drugo. Ovim tekstom željela sam potaknuti vas da razmislite što ste to radili u mladosti i potom u nekom dijelu života ostavili iza sebe. Pojavljivalo vam se u životu i vi ste izbjegavali se ponovo okušati u tome. Meni se ples posljednjih godina stalno pojavljivao u životu. Prijateljice mi plešu i zvale su me na ples. Kada mi čitaju natalnu kartu: “idi plesati”, ples je za tebe… Nije bilo jednom da sam čula. Stalno sam pronalazila izlike da ne odem ili kad sam odlučila da odem, nešto se ispriječilo. Moje nesvjesno stajalo mi je na putu. ‘Kada plešem, bit ću kažnjena’.
Meni je izbjegavanje konflikta donijelo popriličan zastoj u životu. Kretala sam se, samo ne brzinom kojom sam željela i koja je meni prirodna. Prepoznavanje i razumijevanje vlastitih obrazaca izbjegavanja konflikata prvi je korak prema zdravijem i učinkovitijem upravljanju sukobima.
Nekoliko ključnih pokazatelja koji ukazuju na tendenciju izbjegavanja konflikata:
Strah od sukoba
Osjećate snažan strah ili nelagodu pri pomisli na sukob ili neslaganje s drugima.
Primjer: Često izbjegavate izražavanje vlastitih mišljenja ili osjećaja kako biste izbjegli moguće sukobe ili nesuglasice.
Teškoće u izražavanju mišljenja
Skloni ste šutjeti ili se povlačiti kada se ne slažete s nekim ili imate drugačije mišljenje.
Primjer: Na sastancima ili u razgovorima rijetko iznosite svoje stavove, čak i kada mislite da bi vaša perspektiva mogla biti korisna.
Potiskivanje emocija
Umjesto da izrazite svoje osjećaje ili frustracije, skloni ste ih potiskivati.
Primjer: Umjesto da kažete nekome kako se osjećate kada vas povrijede, zadržavate svoje emocije za sebe, što može dovesti do nakupljanja stresa.
Pretjerana spremnost na kompromis
Uvijek ste spremni na kompromis, čak i kada to znači žrtvovanje vlastitih potreba ili želja.
Primjer: Uvijek popuštate u raspravama i pristajete na stvari koje vam ne odgovaraju samo da biste izbjegli konflikt.
Osjećaj anksioznosti u konfliktnim situacijama
Doživljavate visok nivo anksioznosti kada se suočite s mogućnošću sukoba.
Primjer: Osjećate fizičke simptome poput ubrzanog pulsa, znojenja ili drhtanja kada predstoji konfliktna situacija.
Prebacivanje odgovornosti na druge
Izbjegavate sukobe tako što prepuštate drugima da donose teške odluke ili rješavaju konfliktne situacije.
Primjer: Umjesto da sami riješite nesporazum s kolegom, tražite od nadređenog da intervenira.
Teškoće u postavljanju granica
Imate poteškoća u postavljanju osobnih granica i često dopuštate drugima da prelaze preko vaših granica kako biste izbjegli sukobe.
Primjer: Pristajete na dodatne zadatke na poslu iako ste preopterećeni, jer se bojite reći “ne”.
Nisko samopouzdanje
Nisko samopouzdanje može vas spriječiti u izražavanju vlastitih mišljenja ili neslaganja.
Primjer: Sumnjate u svoje sposobnosti ili vrijednost svojih stavova, što vas navodi da izbjegavate konflikte.
Kako prevladati izbjegavanje konflikata
Samorefleksija
Razmotrite vlastite osjećaje i misli u vezi s konfliktima. Razumijevanje vlastitih obrazaca ponašanja prvi je korak prema promjeni.
Razvijanje komunikacijskih vještina
Učite i prakticirajte asertivnu komunikaciju. Izražavanje vlastitih mišljenja i osjećaja na jasan i poštovan način može smanjiti strah od sukoba.
Postavljanje granica
Naučite postavljati osobne granice i reći “ne” kada je potrebno. To vam može pomoći da se osjećate sigurnije i samouvjerenije u sukobima.
Traženje stručne pomoći
Razmislite o savjetovanju s terapeutom kako biste razvili strategije za upravljanje konfliktima i prevladali anksioznost povezanu s njima.
Vježbanje samopouzdanja
Radite na jačanju vlastitog samopouzdanja kroz pozitivno razmišljanje, prepoznavanje vlastitih uspjeha i postavljanje realnih ciljeva.
Postepeno suočavanje s konfliktima
Počnite s manjim konfliktima kako biste se postupno naviknuli na izražavanje neslaganja i rješavanje sukoba.
Svi smo mi poput ruže. Naša ljepota očituje se i u stabljici i u trnu i u lišću, u pupoljku i u laticama. Kroz život učimo o sebi i upoznajemo sebe, sloj po sloj. Mijenjamo svoje, ponašanje, svoje reakcije, misli sve s namjerom da bi se približili sebi. Onakvima kakvi mi jesmo iskonski, prije nego li su na drugi počeli učiti, i mi počeli stvarati obrasce na temelju tuđih ponašanja i želja. To je život.
Kaže pjesma: ‘Život je takav. Čupav i dlakav. Predivan i mi u njemu.’
Uživate u otkrivanju sebe.
O Autoru
