Mojoj najstarijoj kćerki će u decembru biti 40 godina. Zanimljivo mi je kako prolazi kroz iste faze kroz koje sam i ja prolazila. U posljednje vrijeme puno pričamo o životnoj dobi i svim promjenama koje nosi svaki od tih perioda. Iz svog iskustva, podijelila sam ih u razdoblja od po deset godina.
Od 20 do 30 godina najčešće se tražimo. Biramo puteve kojima ćemo koračati i čime ćemo se baviti. Često se desi da nešto počnemo raditi s 20, a do 30 godina to bude nešto sasvim drugo. Ovo je divan period traganja. Svako treba sebi dopustiti to traženje i ne paničiti kad se stvari iz korijena promijene. Ovo je vrijeme velikih promjena, period svih početaka, kako na privatnom, tako i na poslovnom planu.
Od 30 do 40 godina je vrijeme dokazivanja. Kada do tridesetih napokon izaberemo što i kako želimo u svom životu, dolazi period da dokažemo sebi i drugima da smo na pravom putu. Ovo je period pun ulaganja. Kada spoznamo što želimo, želimo što više ulagati u svoje ideje i misije. Jednostavno, tražimo svoje mjesto gdje ćemo usmjeriti sve svoje talente i energiju. Često mi se događalo da mi tijelo i um nisu bili u balansu. Nekad mi se činilo da idem iz vrućeg u hladno i obratno.
Od 40 do 50 godina smo u najjačoj psihičkoj i fizičkoj kondiciji. Um i tijelo su tada najviše u balansu. U ovom periodu gradimo i nadograđujemo sve što želimo, i to na čvrstim temeljima. Ipak, još uvijek smo u fazi gradnje. Divota!
Od 50 do 60 godina znamo što hoćemo i najčešće se nalazimo tamo gdje trebamo biti. Imamo energiju i inspiraciju da damo sve od sebe i napravimo velike promjene. Ali, za razliku od prethodnih godina, sada to ide mirnije i s jačim intenzitetom. Divan period za uživanje u poslu i životu koji smo izabrali.
Od 60 godina nadalje, još uvijek ne znam tačno što će se događati niti što ću doživljavati, jer sam tek na početku šezdesetih. Ono što do sada mogu reći jest da osjećam kako mi dolazi najljepši period dosad.
Za većinu je ovo već starost, ali to uopšte ne treba biti tragično. Većina ljudi postaje sretnija nakon pedesete godine. Volim svoje godine. Uvijek se malo iznenadim kad mi mlađi ljudi kažu: „Ti uopšte nisi stara!“ Naravno, to doživljavam kao kompliment, ali ne razumijem što je loše u tome da budemo stari? Nipošto ne želim ostati mlada. Ne razumijem zašto je ljudima fokus biti mlad. Na to nas tjeraju reklame kojima nije stalo do toga kako se mi osjećamo, već im je važno da prodaju svoje proizvode. Ja volim svoje bore. Volim svoje tijelo koje nije savršeno. Radujem se svakoj novoj životnoj godini i jako sam znatiželjna što još mogu doživjeti u svom životu. Jednom riječju, radujem se starosti.
Istraživanja pokazuju: što negativnije razmišljamo o starosti, veći je rizik od hroničnih bolesti. Život je slojevita faza, i sve u prirodi prolazi kroz iste faze. Od djetinjstva i mladosti, sve raste, postaje veće i jače. Blistamo u svojim tridesetim, četrdesetim i pedesetim. Zatim dolazi spuštanje, postajemo sporiji i želimo jednostavniji život. Ali to nije negativno. Naprotiv, još uvijek imamo nešto novo za naučiti ili razviti.
Tačno je da stariji ljudi postaju naborani i istrošeni, dok su mladi puni životne želje i seksipila. Ipak, mogu sa sigurnošću tvrditi da su stariji ljudi sretniji od mladih. To je dobro čuvana tajna života koju većina starijih ljudi prepoznaje oko pedesete godine. Zašto je to tako? Jednostavno, jer do te životne dobi, kako ja to često kažem, prošli smo kroz „sito i rešeto“. Zamislite kako tragači zlata traže kroz pjesak i mulj komadiće zlata. To su mali komadići, ali jako vrijedni. Tako i naš život – kad prođemo kroz sito i rešeto, ostane samo ono što je istinski vrijedno. Kada to otkrijemo, sreći nema kraja.
Nadam se da će od mojih 61. godina pa nadalje život biti duhovno produbljivanje i ispunjenje. Spremna sam prihvatiti sve odgovornosti za to, kao i nastavak rada na sebi. Slučajno sam naišla na jedan tekst:
„O ovoj temi govori knjiga Miny Potze (82) ‘U svjetlu sjene’. Pored linije ega dizanja, sjaja i potonuća, gore i opet dolje, postoji još jedna linija – linija razvoja duše, kaže Miny. Prvo ide dolje, a zatim gore. Od pedesete godine, radi se o drugim vrijednostima i zadacima, osim ispunjavanja sebe u svijetu. Na primjer, radi se o opraštanju sebi i svjesnom pravljenju prostora za buduće generacije, te prenošenju vrijednosti. Kako tijelo postaje ranjivije, možemo duhovno rasti i postati mudriji na nove načine, piše Miny.“
Ovo me jako inspirisalo i zato sam jednostavno morala podijeliti s vama. Već sada sam uzbuđena i znatiželjna da još više osvijestim i doživim starost te čudo života.
O Autoru
