Ponekad mislimo da rješavamo logističke probleme, a zapravo otvaramo portale u najdublje dijelove svoje psihe. Dok sam čitala stare svoje zapise u dnevniku iskrsnule su konstalacije koje sam radila na temu preuzimanja odgovornosti za svoj život i novac. Ušla sam u taj proces s vrlo jasnim, odraslim ciljem: financije. No, polje ne laže i ne igra po pravilima našeg racionalnog uma. Vrlo brzo mi je postalo jasno da, iako sam mislila da radim na novcu, zapravo sam radila na svom bazičnom odnosu sa svijetom i pravu na postojanje.
U konstelacijskom radu, mi ne pričamo o problemu – mi ga prostorno mapiramo. Postavile smo četiri pozicije: ja (fokus), resursi, cilj (kuća koju želim kupiti) i novac. Ono što me odmah iznenadilo, a što je ujedno i ljepota ove metode, bila je prostorna nepravda mog unutarnjeg svijeta. Cilj – ta kuća koju toliko želim – uopće nije bila u centru. Bila je negdje sa strane, gotovo nevažna, kao blijeda sjena nečega što bi “trebalo” biti važno. Ja i moji resursi stajali smo zbijeni jedno uz drugo, dok je Novac stajao nasuprot nas.
Nije to bio novac iz novčanika. To je bila figura. Snažan, ozbiljan, gotovo mračan autoritet koji je zauzeo poziciju onoga koji određuje pravila igre. On je govorio što je realno, a što nije. Što smijem, a što ne smijem. U tom trenutku udarila me spoznaja koja mijenja sve: ja nisam živjela novac kao nešto što dolazi iz mene, kao prirodni nastavak mog stvaranja, nego kao vanjsku silu kojoj se moram prilagoditi, koju moram umilostiviti ili od koje moram strahovati.
Konstelacije imaju tu moć da ogole dinamiku, da nam pokažu sliku koju naš ego vješto skriva. Iz te teške figure Novca-autokrata, izronio je jedan mali, zaboravljeni dio mene. Djevojčica iz vrtića. Bila je bespomoćna. No, ono što me najviše dotaknulo nije bila sama ta bespomoćnost, već način na koji sam je prekrila.
U sustavu u kojem sam odrasla, bespomoćnost nije bila opcija. Bila je opasna. I zato mi nije bilo dopušteno osjetiti je. Umjesto nje, naučila sam osjećati tugu. Tuga je bila društveno prihvatljivija, tiša, manje destruktivna. Ali istina je bila još gora – čak ni tu tugu nisam stvarno dopuštala. Držala sam je u “čekaonici” svog živčanog sustava, zamrznutu, čekajući trenutak kad će biti sigurno da se odmrzne.
Kada sam tom dijelu sebe napokon dala mjesto u polju, kada sam mu rekla: “Vidim te i smiješ biti ovdje“, dogodilo se nešto što racionalni um ne može objasniti. Osjetila sam nagli porast energije u tijelu. Kao da se struja ponovno uključila u kući koja je godinama bila u mraku. To je onaj osjećaj kad se dio tebe, koji je bio u egzilu, napokon vrati kući. U tom trenutku, kao crna tinta na papiru, isplivalo je uvjerenje koje je godinama tiho upravljalo mojim odlukama, mojim radom i mojim bankovnim računom: “Svijet me ne voli.”
Konstelacija mi je dala energetski odmak. Pokazala mi je sliku, otvorila je vrata i dala mi “aha” moment koji je bio nužan. Ali, kao terapeutkinja koja radi s tijelom, znam da uvid sam po sebi nije dovoljan za trajnu promjenu. Možete razumjeti zašto se bojite psa, ali vaše srce će i dalje lupati kad ga sretnete. Možete vidjeti da vas je djevojčica iz vrtića blokirala u financijama, ali vaš živčani sustav i dalje nosi taj “zamrznuti” stres u mišićima i fasciji. Tu počinje moj stvarni, integracijski rad. Tu u priču ulaze Brainspotting i TRE.
Konstelacija je “izronila” uvjerenje, ali to uvjerenje ima svoju neurološku adresu. Ono živi u subkortikalnom mozgu, tamo gdje riječi ne dopiru. Koristeći Brainspotting, ja tu sliku bespomoćne djevojčice pretvaram u neurološki proces. Pronalaženjem točke u vidnom polju koja korelira s tim osjećajem u prsima, mi dopuštamo mozgu da dubinski “procesira” taj stari file. Ne samo da o njemu pričamo, nego dopuštamo mozgu da sam iznutra reorganizira to iskustvo.
Kroz Brainspotting, ona bespomoćnost koju nisam smjela osjetiti dobiva svoj prostor. Tijelo je počelo procesirati ono što je bilo “previše” za malu djevojčicu. I tu dolazi TRE (Tension Releasing Exercises).
Nakon takvih uvida, u tijelu ostaje ogroman naboj. Ta energija koja se “povećala” u konstelaciji zapravo je energija koja je bila zarobljena u mišićima psoasa i u dubokom tkivu kao dio “freeze” (zamrznutog) odgovora. Kroz neurogeni tremor, ja sam dopustila svom tijelu da doslovno istrese taj stari strah. Da istrese tu bespomoćnost. Da otpusti napetost koja je bila potrebna da se održi uvjerenje da me svijet ne voli.
Moja terapeutska slika je slika integracije. Mi nismo samo glave koje hodaju. Mi smo kompleksni sustavi u kojima su naša sjećanja, naši preci i naše traume upisani u našu biologiju. Kada kažem da pomažem ljudima da krenu u stvarnu promjenu, mislim upravo na ovo:
- Uvid (Konstelacija): Da vidimo dinamiku i shvatimo tko u nama zapravo donosi odluke – odrasla osoba ili ranjeno dijete.
- Procesiranje (Brainspotting): Da dopustimo mozgu da obradi traumu tamo gdje je ona nastala, u dubokim strukturama koje ne razumiju jezik, ali razumiju sliku i fokus.
- Otpuštanje (TRE): Da dopustimo tijelu da izbaci kemiju stresa (kortizol, adrenalin) koja se nakupila tijekom godina preživljavanja.
- Prisutnost (Mindfulness): Da naučimo kako ostati sa sobom kada se tuga ili bespomoćnost pojave, bez da ih maskiramo u nešto drugo.
Prestala sam “tražiti” novac jer sam shvatila da ga ne mogu naći vani ako se unutra osjećam kao netko koga svijet ne voli i tko se mora skrivati. Novac nije autoritet. On je resurs koji teče onoliko koliko mu mi dopustimo da nas vidi, ali da bi nas vidio, mi moramo biti prisutni u svom tijelu, bez maski i bez zamrznutih dijelova.
Ako osjećaš da je vrijeme da prestaneš samo razumjeti sebe i svoje blokade, i ako si spremna krenuti u stvarnu promjenu – onu koja se osjeća u kostima, koja mijenja način na koji dišeš i kako stojiš u svijetu – to je upravo ono što radim. Moja praksa nije samo savjetovanje. To je prostor u kojem kroz individualni rad, Brainspotting, TRE i Mindfulness, konstalacijsko mapiranje arhetipa polako, ali sigurno, vraćamo tvoje dijelove kući – jer tek kad se vratiš sebi, svijet te može napokon pronaći.
Za više informacija o individualnoj savjetodavnoj terapiji, radionicama svjesnosti tijela te somatskim praksama i mindfulness edukacijama posjetite www.dubravkafazlic.com.
O Autoru
Dubravka Fazlić
Ja sam Dubravka, dipl. oec., terapeutska savjetnica, poduzetnica i učiteljica mindfulnessa. Karijeru sam počela graditi u obiteljskoj tvrtki koja je u to vrijeme bila vodeća proizvodna tvrtka u segmentu pekarstva. Ekonomski fakultet, izazovni duh i životne okolnosti dovele su me do rada u vodećim ugostiteljskim tvrtkama, gdje sam bila konzultant i menadžer. No, višegodišnji nebrojeni radni sati te ubrzan i stresan način života doveli su me i do burnouta, 37 kilograma viška i potrebe za promjenom. Okrenula sam se radu na sebi i upoznavanju sebe na drugim, dubljim razinama, što je rezultiralo promjenom karijere. Urođene komunikacijske i liderske vještine izbrusila sam kroz niz edukacija i postala terapeutski savjetnik, Coach i NLP trener. Upoznala sam se s mindfulness-om, koji je postao temelj moga rada. Prva sam generacija učitelja Mindfulness Based Living Course u Hrvatskoj, na što sam posebno ponosna. Life-Work-Wellbeing program koji danas podučavam sadrži elemente trenutno najaktualnijih terapeutskih pravaca i tehnika koje imaju znanstvenu podlogu. Moje savjete i kolumne možete čitati na portalima Sretna Žena, Ljepota I Zdravlje, Sensa i dr. Za dnevnu dozu inspiracije i edukativne objave kako voditi svjestan život, pridružite se mojoj Facebook grupi Be You – sa Dubravkom Fazlić i pratite me na Instagramu. Na mom YouTube kanalu, možete pronaći vođene mindfulness meditacije.





