Od moje 13-te godine se pitam ko sam ja i čitam knjige o ličnom rastu i samorazvoju. Tada je za mene počeo jedan dug težak period u mom životu.
Zbog zdravstvenih problema i zbog brige roditelja, nekako sam balansirala između sebe i nekog identiteta koju su mi tada htjeli pripisati svi oko mene.
Za ljekare sam bila čudni pacijent, a za roditelje krhko dijete kome u svemu treba pomoć. Za mene je to i tada bila samo jedna zdravstvena situacija koja me snašla u životu. Nisam se nikada poistovjećivala sa bolešću ili fizičkom manom, a isto tako se nisam uopšte osjećala kao neko krhko dijete kome treba u svemu pomoći. Za mene je tada bio veći problem osloboditi se tog nekog nametnutog identiteta, nego fizički i zdravstveni problem.
Tata je bio psiholog, ali meni je bio samo tata. No, srećom, u njegovoj stručnoj literaturi sam nalazila divne knjige koje su mi otvarale nove vidike i pomagale u mom ličnom rastu i razvoju. Nalazila sam se često na raskrsnicama. Pitala se kojim putem da idem, a koje puteve ostavljam nepregaženim? Morala sam praviti izbore, ali drugi su uporno pravili izbore za mene, jer su me gledali kao nekog drugog, a ne kao ko sam ja bila.
Postajala sam svjesna da ja moram da ustrajem i da ja biram za sebe, ali ako lični identitet još nije jak onda to nije tako lako. Dugo sam mrzila to da moram da biram pa makar to bilo i između dvije lijepe stvari. Koju god odluku bih donijela, morala sam se odreći drugih opcija i nikad ne bih znala šta bi mi one druge donijele. Zato sam često odlagala izbore u nadi da ću na kraju biti spašena rukom sudbine.
Tako sam lebdila između sebe i onoga kako me drugi vide, dok nisam nakon nekoliko godina jasno stala na raskrsnicu, pogledala u svim smjerovima, odabrala nastaviti hodati kao JA. Ja bez etikete da sam nečija kćerka, ili čudan pacijent ili krhko dijete kome treba u svemu pomoći. Tada sam se odlučila na neko moje unutrašnje znanje, koje je značilo razvijati intuiciju, promišljanje i odlučnost.
U početku mi se ovo unutrašnje znanje izražavalo u naježivanju i kada bih se naježila, mislila sam, ova prilika je namijenjena meni. Ili u otporu u mom stomaku – kada bih to osjetila, mislila sam: sada moram pobjeći od ovoga. Kada sam postala vješta u ovome, počela sam osjećati ovu intuitivnu senzaciju i tako polako počela graditi svoj identitet.
Počela sam donositi različite odluke i promatrajući kako moje tijelo reaguje. Sada mi intuitivno primljene informacije postaju kristalno jasne samo za nekoliko sekundi i ne nose nikakve emocije, strahove ili želje. Odjednom vrlo mirno znam: da ili ne, lijevo ili desno, stani ili nastavi.
Da bismo znali šta zaista želimo, potrebno je znati svoju pravu prirodu ili identitet. Suprotno tome, saznanje šta želimo također nam pomaže da imamo jasniju sliku o tome „ko sam ja zapravo?“. Ako poznajemo sebe, možemo napraviti izbore koji nam zaista odgovaraju. Na kraju krajeva, naše ‘Ja’ je (kao što je tvrdio filozof Erich Fromm) centar moći, izvor stvaranja našeg života. Naša prava priroda Identiteta je o tome kako doživljavamo sebe i kako stojimo u svijetu.
Ako znamo nešto o svom identitetu, možemo odgovoriti na pitanja kao što su:
- Šta smatram važnim u svom životu?
- Šta utiče na mene?
- Kako da radim stvari u svom životu?
- Da li donosim odluke na osnovu svojih osjećaja ili više svojim mozgom?
- Ko sam ja?
- Kakva sam ja osoba?
Osim toga, naš identitet je također u velikoj mjeri određen skupom vještina, sposobnosti i hirova koje nas karakteriziraju. Otkrivanje našeg identiteta (ili prave prirode) nije tako lako. Naš identitet formiraju čitav niz stvari: karakterne osobine i predispozicije, poruke roditelja i značajnih osoba u našem životu, iskustva iz prošlosti i iskustva u sadašnjosti. Ovi aspekti i izbori koje donosimo u načinu na koji se nosimo s tim aspektima određuju kako mislimo, kako se osjećamo i kako raditmo stvari.
Naše razmišljanja, naša osjećanja i naše djelovanje čine naš identitet. Identitet je ono što nas čini jedinstvenim – ono što nas čini nama. To je naš suštinski karakter. Ovo je fundamentalno za našu sreću i uspjeh. Ako ne znamo ko smo, kako onda možemo da živimo život kakav zaista želimo? Najveća zamka je to što dopuštamo da naš identitet zavisi od stvari izvan nas, ali to nije naš pravi identitet.
Ko smo mi? Ono što smo mi nema nikakve veze sa našim partnerom, našim poslom, našim stvarima, našim učenjem, našim porijeklom ili bilo čim drugim. Ovo su sve samo uloge koje olakšavaju drugim ljudima da nas stave u neku kutiju ili nam daju etiketu. Ovo je razumljivo, jer smo često smo tako odgajani. Kada nas upitaju: “Ko si ti?”, odgovaramo automatski – ime, profesiju i bračni status.
Ovaj članak isključivo pišem da vas podstaknem da razmislite jeste li više od toga, jer mislim da svi kreiramo identitet iz naših odnosa s drugima, našeg posla, naših stvari, našeg izgleda, našeg porijekla, naših političkih preferencija, naših prihoda, naše kuće, itd. Ali, skinite sve te stvari i šta je ostalo? To je pitanje.
- Ko si ti zapravo bez svega ovoga?
- Da ste potpuno slobodni, šta biste izabrali?
- Šta je vaš pravi identitet, osim drugih, osim vašeg posla ?
- Kako se razvijate?
Ne zaboravite da smo svi ekskluzivni!!! Mnogi ljudi mogu imati iste kvalitete ili talente. Ekskluzivnost svih nas leži u kombinacijama talenta, kvaliteta, vještina, IQ, uvida koje imamo, ambicija i snova, ali u kombinaciji sa tim:
- Kako pristupamo životu?
- Kako reagujemo na gubitak?
- Kako možemo prihvatiti i staviti stvari u perspektivu?
- Kako gledamo na svijet?
- Šta nas inspiriše?
- Što nas čini ljutim i bijesnim?
- Zbog čega nas mogu probuditi u pola noći?
- Zbog čega ne možemo prestati da pričamo?
- O čemu ne želimo da pričamo?
- Šta nam daje energiju i zbog čega smo umorni?
- Imamo li svoju ličnu viziju?
Razvijati vlastiti identitet je spor proces. Zamislite to kao ljuštenje luka. Prvo morate oguliti sve slojeve: slojeve zanimanja, bračnog statusa, porijekla, prihoda i tako dalje. Tek tada ćete doći do prave srži.
Mnogi se mogu pitati: ”A zašto bih tražila svoj identitet?” Nije li mnogo udobnije jednostavno reći: “Ja sam žena”, ili “Ja sam menadžer u vladinoj agenciji?”
Pronalaženje vlastitog identiteta osigurava da nikada više svoju vrijednost ne oslanjate na nešto izvan sebe. Jer sve te stvari izvan vas – vaš posao, vaša veza, vaše stvari – mogu se promijeniti.
Riječ ‘samopoštovanje‘ sve govori: ima veze samo sa vama samima. Kada saznate ko ste, osim svega izvan sebe, tada ste pronašli i svoj identitet – a kada ga jednom imate, nikada ga ne možete izgubiti!
O Autoru
