Search here...
TOP
Mindfulness

Kako da ostanemo vjerni sebi i svojim željama i odlukama – unatoč pritisku okoline

‘Postala si ono što sam jedino željela da ne postaneš – stara cura s mačkama oko sebe’. Moja Mare, autorica ove izjave, žena je velika srca, prepuna ljubavi. Iz njenih cipela, to što sam ja solo, bez djece i s mačkama, nešto je što za mene nije bilo željeno, jer njen životni put u potpunosti je drugačiji.


Prve izlaske, ludosti, dečke, svadbe, rastave, sve smo prošle zajedno. Moje škole, treninge, padove, slomljena srca – bila je tu. Kada mi ona ovo izgovori, znam da to dolazi iz mjesta ljubavi i želje da ja imam ono što ona ima. Ona ima divnu obitelj. Za nju je njena obitelj bogatstvo. Bilo je vrijeme i kada sam ja mislila da je to ono što mi je potrebno da bih se ostvarila.

Kako su godine prolazile i s njima veze iz kojih sam odlazila, jer nisam vidjela sebe uz njih. Nisam se osjećala podržano. U nekima sam bila i sama, a bilo nas je dvoje. U glavi sam si stvorila priču da je OK, a nije bilo. Ja sam gurala odnos, kako bih ga imala. Uz odnos, imala sam život za sebe, život koji je uključivao školovanje, edukaciju i upoznavanje sebe. Godine su prolazile, ja sam postajala sebi osoba koju volim, cijenim, poštujem, kojoj se i divim. Treba ostati svoja u društvu koje direktno i indirektno osuđuje žene koje se nisu ostvarile kao majke, koje se nisu udale barem jednom.


‘Nešto mora da nije OK s njom, kada se nije udala. Kada nema djecu’. Koliko puta ste čule tu izjavu?

‘Zašto si ne napraviš dijete – da barem imaš dijete, da nisi sama’?

Bilo je vremena kada sam pokušala dati odgovor na to pitanje i nalazila na zid nerazumijevanja. Prestala sam se objašnjavati. Pitanja su nestala – zbog godina. I, nastupilo je vrijeme za nova pitanja.


‘Pa, nećeš sada imati djecu?! Bit ćeš baka kada krenu u srednju školu? Rizično ti je za zdravlje i nemaš toliko snage.’


Vrijedim kao žena jedino ako sam majka, žena, supruga?! Rastavi se, ali se ostvari?! Rodi si dijete, ali ga imaj?!? Tada vrijedim i tada sam uspjela. Pritisak okoline pritišće žene.

Pročitajte i...  Toksični odnosi - Zašto se vraćamo partnerima koji nas ne tretiraju s poštovanjem


‘Imaš li dečka?’
‘Toliko dugo ste zajedno, a još se niste vjenčali? Kada se planirate vjenčati?’
‘Zašto još nemate dijete?’
‘Nećeš valjda ostati na jednom, neka ima društvo u životu?’
‘Treće, svaka ti čast, od kuda ti snaga?’

Nikako nije ‘dobro’.

Za neke stvari potrebna nam je shema i struktura da bismo se snašli. Nešto što je unificirano za sve. Daje nam sigurnost i stabilnost i znamo koji će ishod biti. Za montažu ormara, popravak mašine ili odlazak do neke destinacije – super ti je.

No, shema i struktura za život za svakoga nije jednaka. Kako bi ovaj svijet izgledao da smo svi jednaki, sa istim životnim putem? Sigurni u putovanje i u ishod. Dosadno, predvidljivo. Pa, o čemu bismo raspravljali i pametovali?

Došao je i period u životu kada sam si umislila da želim imati djecu. Um mi je počeo brojati godine, davao razloge za i protiv. Toliko sam se ufurala u priču da sam i vidjela znakove u određenim situacijama, stvarima. Ludilo uma. Možemo mi željeti i planirati, a Bog se samo smije i šalje nam svoj plan. Meni je tada u život ušao u život muškarac koje sam jako zavoljela i koji je bio ostvaren kao otac i nije više imao želju postati ocem.

‘Napravi si dijete, što te briga’ – bili su savjeti. Naravno da me briga. Kakav sam ja čovjek i osoba ako idem preko nečije volje i odluke da bih zadovoljila neku svoju potrebu i u to uplela treću osobu, koja je tek na početku životnog puta i nema prava riječi? Što joj dajem kao resurs u životu?

Naučila sam u životu ako idem glavom kroz zid da uvijek prođe loše po mene. Bilo je vrijeme da posjednem sebe i obavim razgovor sa sobom. Od kuda dolazi ta potreba? Da li je to ono što ja želim za sebe? Da li želim imati dijete? Što ja zapravo želim? Što osjećam u sebi?

Pročitajte i...  Sama u 40-tima - Izazovi i ljepote samačkog života

Ja sam odvela sebe na razgovor. Onaj iz srca. Osjetila sam koliko tuge nosim na sebi iz mjesta da nikada sebe nisam pitala što ja želim? Ja nisam željela imati djecu i ovo je po prvi put da sam si dozvolila otvoreno to pokazati, reći, vidjeti i priznati. Suze sam lila niz lice. Zbog sebe i za sebe. Strah je bio brana za moju tugu. Bojala sam se sebi priznati da de želim djecu, jer nisam htjela biti osuđena od okoline, kao sebična, drugačija.

Kažu mi moje cure – dijete se ne planira. Ja sam nesvjesni plan imala da ga nemam. Nije se dogodilo nikada. Nisam bila spremna na djecu u vrijeme kada nisam znala tko sam, što sam i nisam imala odnos sa sobom. Kakav bih odnos imala sa djetetom? Sada, ovog trenutka, ga ne želim, jer sam napokon svoja. Što budućnost nosi, ne znam. Radujem joj se i dočekujem je otvorenih ruku. I dalje ću po svome, vjerovati onom vodstvu koje nam svima daje dah i zovemo ga različitim imenima.

Sada ne želim imati dijete i nije me sram to javno izreći. Ovo je moj život, ovo je moja odluka i u ovom trenutku je najbolja za mene. Došlo je vrijeme i da ja kao žena živim život i imam pravo i na onaj drugačiji. Da život nije shema.

Ponosna sam na sebe i na sve što sam postigla, kao i što sam ponosna na svoju dragu Mariju i na sve ono što je ona postigla.

Koju god da odluku donesete u životu, budite ponosne na sebe i na tu odluku. Stajati uz sebe i za sebe nije jednostavno. Dajte sebi, ljubav, suosjećanje u onim trenutcima kada se pojavi naš um sa sumnjama, a pojavit će se jer je to ljudski. Što više dajete sebi podrške i navika vašeg uma da vas osuđuje, kritizira, sumnja bit će manje snažna i primijetit ćete ju kao igru koju um igra s vama.

Pročitajte i...  Svjesno razdvajanje: Kako preboleti rastanak sa bivšim partnerom

Život je igra u kojoj svi mi igramo svoje uloge. Vi birate želite li biti glavni lik u filmu vašeg života ili sporedni. Odluka je na vama.

O Autoru

«

»