Kako prevladati osjećaj da niste dovoljno dobri i vrijedni

‘Nisam dovoljno dobra‘. Crvić sumnje, glas toliko poznat da više ne obraćaš pažnju na njega. Udomaćio se tu. Sveprisutan, automatski, nesvjestan. To nije misao, to nije osjećaj, to je stanje, uvjerenje. Koje nisi svjestan. Poput daha. Nismo ga svjesni dok ne primijetimo, netko nam ukaže da ako smo svjesni daha i prisutni s njim može nas umiriti, dovesti ovdje u sadašnji trenutak. Prestajemo biti reaktivni. Tako i kad primijetimo svoje uvjerenje, prestajemo raditi protiv sebe.

“Nisam dovoljno dobra.” Uvjerenje koje sam nosila u sebi, popriličan broj godina nisam ga bila svjesna. Na temelju njega stvorila sam obrasce ponašanja. Nisam imala jasno postavljene granice. Teško sam izgovarala “ne”. Moje vrijeme je bilo svačije osim moje. Željela sam udovoljiti svima, svidjeti se svima.

Kako sam počela raditi na sebi i upoznavati sebe, razumjela sam odakle dolazi taj osjećaj. Iz mojih primarnih godina, kada sam razvila osjećaj ostavljenosti koji sam povezala s “nisam dovoljno dobra”. Baka i djed na selu su me čuvali dok su mama i tata radili u gradu, dolazili su me vidjeti svaki vikend. Kao dijete ne mogu razumjeti što se događa i zašto je to tako. Sjećam se jedne scene. Mama dolazi, ja sjedim iza vrata, gledam kroz rupu na vratima i ne želim ići do nje. Sramila sam se.

Kada ste me pitali, rekla bih da sam imala lijepo djetinjstvo. Na selu mi je bilo divno. Bila sam prvo unuče, djedova ‘golubica’. Trebalo mi je vremena i rada na sebi da povežem događaje. Da postanem svjesna osjećaja koji me prati i koliko je on ukorijenjen u mene. Koliko slojeva ima “Nisam dovoljno dobra”. Došla sam do kognitivnog pojašnjenja zašto se tako osjećam, jednog od mogućih. Racionalno sam znala da se ne moram tako osjećati. Um radi svoje i stvara prostor za nova ponašanja i nova uvjerenja. Taj osjećaj u meni, sveprisutan. Što s njim? Kako ga otpustiti? To ide postepeno i s tehnikama koje uključuju tijelo. U tijelu je i nastanjen. Sloj po sloj. Koliko sam spreman otpustiti “Nisam dovoljno dobra”. I da ne zaboravim sekundarnu dobit koja se stvorila iz tog uvjerenja.

Pozitivna i negativna uvjerenja su filteri kroz koje percipiramo svijet. Kroz njih oblikujemo osjećaje i reakcije na različite situacije. Uvjerenja i osjećaji često su međusobno povezani i mogu imati složen odnos.

Kako negativna uvjerenja mogu utjecati na osjećaje

Oblikovanje percepcije: Negativna uvjerenja mogu oblikovati način na koji osoba percipira sebe, druge ljude i svijet oko sebe. Na primjer, uvjerenje da “nikada neću biti dovoljno dobar/a” može rezultirati osjećajem manje vrijednosti ili nesigurnosti.

Povećanje osjetljivosti: Negativna uvjerenja često povećavaju osjetljivost na situacije koje potvrđuju ta uvjerenja. Osoba može biti sklonija primjećivati ili interpretirati događaje na način koji potvrđuje njihova uvjerenja. Na primjer, osoba koja vjeruje da nije sposobna za uspjeh može
više primjećivati situacije u kojima nije uspjela, što dodatno pojačava osjećaj nesposobnosti.

Povećanje negativnih emocija: Negativna uvjerenja mogu potaknuti pojavu negativnih emocija poput tuge, ljutnje, straha ili anksioznosti. Kada osoba vjeruje u nešto negativno o sebi ili svijetu, ta uvjerenja mogu izazvati osjećaje koji su u skladu s tim uvjerenjima.

Održavanje negativnog ciklusa: Negativna uvjerenja i osjećaji često djeluju u sinergiji, stvarajući negativni ciklus. Na primjer, negativno uvjerenje može izazvati osjećaj tjeskobe, što može potaknuti izbjegavajuće ponašanje, što dalje potvrđuje negativno uvjerenje.

Otežavanje promjene: Negativna uvjerenja mogu otežati promjenu ili rješavanje problema jer često podrivaju osjećaj vlastite sposobnosti ili kontrole nad situacijom.

Osjećaji uslijed negativnih uvjerenja mogu ojačati ili održavati ta negativna uvjerenja, stvarajući začarani krug koji može biti težak prekinuti bez svjesnog rada na promjeni uvjerenja i povezanih osjećaja.

Sama spoznaja “Nisam dovoljno dobra” i odakle mislim da potječe nije dovoljna da se razbije čarolija negativnog uvjerenja. Prepoznavanje i prihvaćanje su prvi korak na putu promjene. Tu potom kreće predani rad. Na promjeni ponašanja, misaonog toka, percepcije situacije i osjećaja u tijelu. “Nisam dovoljno dobra” mene doveo u stanje akutnog friza. Stanje opreza bilo je moje prirodno stanje. Osluškivanje zvukova, nelagoda kada se pojavi nepoznati zvuk. Odmaranje tek kada je tijelo premoreno. Odvojenost od tijela i neosjećanje samo su neki od simptoma koje sam imala. Naime, to mi je bilo toliko normalno stanje da nisam mislila da je to nešto što je problem. Ja sam u svojim mislima funkcionirala odlično. Živjela sam život, stvarala. U biti, ti je bila jedna velika borba, sa vjetrenjačom. “Nisam dovoljno dobra” mi je stalno slalo iskustva i osobe u život kako bih potvrdila to uvjerenje.

Samoproričuće proročanstvo

Samoproričuće proročanstvo je fenomen koji se događa kada uvjerenje ili očekivanje utječu na naše ponašanje ili situaciju na način koji potvrđuje to uvjerenje ili očekivanje, bez obzira na stvarnu istinitost ili vjerojatnost tog uvjerenja ili očekivanja. Drugim riječima, privlačila sam situacije koje su u skladu s mojim uvjerenjem. “Nisam dovoljno dobra” i zato sam bila u odnosima u kojima sam iznova dokazivala koliko vrijedim i stalno davala i davala – zadovoljavala se mrvicama. Zadovoljavala sam se minimalnim poslovnim rezultatima. Nisam imala povjerenja u sebe i svoj uspjeh. Svoj potencijal, svoje znanje. “Nisam dovoljno dobra” doveo me u potpunosti u friz koji se očitovao prokrastinacijom i odustajanjem od onoga što sam napravila i što mi je donosilo rezultate. Takve faze znale su potrajati mjesecima.

Kada je uvjerenje vladalo sa mnom, bila je dovoljna jedna negativna opaska koju sam doživjela toliko duboko i osobno da sam jednostavno stala. Zamrznuta poput voštane figure. Za mene bio je ovo jedan proces i putovanje u kojem sam upoznala, osnažila se. Promijenila svoje navike, misli, vlastiti doživljaj sebe. Kada smo toliko dugo zarobljeni jednim uvjerenjem, kada smo dugo u tom stanju, naša sposobnost za primanje dobra, ljubavi, mira, pažnje drastično se smanjuje. Kako radimo na promjeni obrazaca, ujedno je važno raditi i na stvaranju kapaciteta za primanje. To je kao kada slomite ruku i stave vam gips. Kada skinete gips, vaša ruka tada ima minimalni okretni moment i potrebno je vrijeme, strpljenje i vježbanje da bi se vratila u prvobitno stanje. Tako je i s našim duhom i dušom. Limitirajuće uvjerenje slabi naš duh i lomi našu dušu.

Primjećivanje, promatranje, razvijanje suosjećanja i nježnosti prema sebi. Rad s tijelom i kroz tijelo, kroz mozak, nešto je što je meni donijelo rezultate. Danas taj princip primjenjujem sa svojim klijentima.

Stvorite odnos sa svojim tijelom. Osjetite ga, osluškujte ga. Njegujte ga, budite nježni prema njemu. Ne osuđujte ga. Jednom kada stvorite odnos s njime, dovoljan vam je samo udah da osjetite povezanost i cjelovitost. Tu leži ona snaga i stabilnost koja vam je potrebna da vam da snagu u trenucima kada posustanete, kada vas okupira neko uvjerenje. Upravo vaš odnos sa tijelom bit će vam oslonac i onaj prostor koji ste si stvorili dok ne razmislite što dalje i što želite s tim uvjerenjem koje ste sada vidjeli.

Niste se sami stvarali. Vi ste sačinjeni od misli, riječi, osjećaja, uvjerenja ljudi koji su vas okruživali u životu. Sačinjena je nevidljiva mreža koju sami poprilično teško možete otpetljati. Potražite pomoć terapeuta koji vama odgovara u tom trenutku. Za konsultacije i savjetodavnu terapiju javite mi se putem jednog od linkova u biu ispod teksta.