Posljednja dva tjedna baš se ‘lovim’ s vremenom. Dani su mi pobrkani, zaboravljam stvari, ni ne trudim se pretrgati da bih napravila ono što sam propustila. Svima nam se događaju takvi dani i periodi u životu. Ovo nije opravdanje, već činjenica.
Ono što je kod mene drugačije sada u odnosu na prije je da se ne samokažnjavam jer:
- nisam poslala newsletter
- ispeglala garderobu
- pogledala tečaj koji sam kupila
- pospremila kupaonu
- odvezla auto na pranje
- napravila sve s to-do liste
- Popis ide u nedogled.
Samokažnjavanje je za mene bilo:
- Mentalno bičevanje kada ne uspijem napraviti nešto što sam si zadala, kao što je newsletter svakog četvrtka. To je značilo porcija vrijeđanja sebe i svojih sposobnosti (čitaj nesposobnosti) i kritiziranje.
- Zanemarivanje potreba tijela – spava mi se i iscrpljena sam, ali ne dozvoljavam sebi otići spavati dok ne pripremim newsletter za sutra (naravno, s puno isprika).
- Grubost na mentalnoj i emocionalnoj razini koju sam sama sebi davala u velikim količinama.
Zanimljivu mi je izjavu neki dan rekao klijent: “Znaš, osjećam se i staro i mudro, a još nisam navršila 40. Danas, 40 je kao nekada 60 godina s obzirom na tempo života i količinu informacija koje primamo u svoje polje”. Slažem se s njim. Ponekad se i ja tako osjećam.
Upoznavanje sebe je putovanje u kojem nije određena ruta niti vrijeme dolaska. Sve je otvoreno kako bismo mogli uskočiti i iskočiti kako i kada to želimo. Upoznavanje sebe daje nam priliku da otpustimo stare obrasce razmišljanja, da ih uopće postanemo svjesni. Da postanemo svjesni sebe, kako se ponašamo prema sebi, koje su naše potrebe i što smo zanemarili, a važno nam je. Važno je našoj duši. Rad na sebi ne znači da moramo prestati živjeti, upravo suprotno, tek tada počinjemo živjeti jer počinjemo primjećivati. Svoje misli, tijelo, emocije, senzacije, svoje polje i što nosimo u njemu, te kako mi djelujemo na druge.
Ovdje ste, čitate ovaj tekst odvojili ste vrijeme za sebe u ovom ubrzanom svijetu. Osvrnite se oko sebe i pogledajte koliko ste stvari do sada napravili i vratit ćete se u vrijeme. Ja sam to nakratko zaboravila i danas sam se ponovo prisjetila, i to na kraju dana kada sam shvatila da ponovo nisam poslala mail. Postavila sam si pitanje: “Što se to događa? Gdje si rasula svoje vrijeme i svoj fokus? Što ti je taj osjećaj poznat?”.
Kako prevladati emocionalno samokažnjavanje
Emocionalno samokažnjavanje je destruktivni oblik samo-sabotaže. Prvi korak je da postaneš svjesna da se samokažnjavaš. Nauči promatrati svoje misli, prepoznati one negativne i obrasce koji ti štete. Svjesnost je tvoja super moć. Kada primijetiš svoje misli, postavi si pitanje: Da li bi ovakve stvari govorila prijateljici? Postani najbolja prijateljica sama sebi.
Radi na svom samopouzdanju. Fokusiraj se na ono što si ostvarila, osvijesti svoje kvalitete i vrijednosti. Umjesto da se samokažnjavaš, pokušaj izraziti svoje emocije na zdrav način. Piši dnevnik, vježbaj samorefleksiju, radi afirmacije (ako si spremna za to), piši dnevnik.
Oprosti sebi. Svi griješimo i greške su prilike da naučimo i drugi put napravimo stvari na novi način. Kroz život možeš hodati s ranama od grešaka ili obgrljena mudrošću koju si naučila iz njih.
Postavi realna očekivanja prema sebi. Svi griješimo, i nitko od nas nije savršen.
Napisala sam ti da je svjesnost tvoja super moć. Vježbaj je samopromatranjem misli i reakcija. To će ti pomoći da razumiješ obrazac samokažnjavanja.
Potraži podršku. Terapija može biti jako korisna u radu na problemu emocionalnog samokažnjavanja.
Počni se baviti fizičkom aktivnošću, promisli koju hranu unosiš u sebe i kako, koliko spavaš. Sve ovo ti može pomoći smanjiti emocionalni stres i potaknuti te da se bolje odnosiš prema sebi. Želim ti dane ispunjene svjesnim trenutcima.
O Autoru
