“Nisam dovoljno dobra”. Ovo je ‘tema’ mnogih od nas. To je i moja tema. Dugo radim na njoj jer se otvara sloj po sloj. Koliko si dopustim, koliko sam hrabra zaroniti i koliko želim vremena posvetiti razmišljanju o njoj. Ovo zadnje sam najčešće izbjegavala. Kada bih se stavila u mod razmišljanja, to bi značilo da moram poduzeti neke korake za koje još nisam bila spremna, jer mi se nije dalo, ne da me je bilo strah.
Uvijek sam imala potrebu dati više, napraviti onaj ekstra korak. S jedne strane, zato jer sam učila drugačije. Teško sam čitala, trebalo mi je duže da zapamtim nešto, čitanje na glas bilo mi je teški horor. Pisalo je jedno, ja sam čitala drugo, oči su mi letjele po stranici. Uvijek unaprijed. Odeš u školu i tu postoji model ocjenjivanja, ne ocjenjuje se trud već krajnji rezultat tvoga truda. Da se trud ocjenjivao, dobila bih 10. Ali nije, ocjene nisu bile u skladu s vremenom koje sam ulagala. Koliko god se trudila – nisam bila dovoljno dobra. Ove poteškoće koje sam ja imala i danas imam su disleksija i disgrafija. Nisam za njih saznala do svoje 34. Do tada sam već napravila brdo toga, tada to nisam gledala tako. Nikad nije bilo dovoljno znanja. Edukacija za edukacijom, tehnika za tehnikom. Znanje nije moglo nahraniti osjećaj u meni. Prvi korak je bio da osvijestim da imam u sebi uvjerenje nisam dovoljno dobra.
Osvještavanje
Prvi korak prema otkrivanju skrivenih uvjerenja jest razvoj svijesti i osvještavanje. Postavljanjem pitanja poput: “Zašto reagiram na određeni način? Što me sprječava da napravim korak?” može te usmjeriti prema dubljem razumijevanju vlastitog uma. Dati ćeš si priliku razmisliti o svom ponašanju, motivaciji, reakciji, koliko to traje, odakle dolazi i kako se osjećaš. Često su skrivena uvjerenja korijeni automatskih reakcija, stoga je važno da promatraš vlastite misli i osjećaje s pažnjom, svjesno i nježno prema sebi. Potom dolazi onaj dio gdje pronalaziš svoj mozak kako razgovara, da mozak razgovara sa sobom i s tobom. To je tvoj unutarnji glas.
Razgovor s unutarnjim glasom
Za to je potrebno odvojiti vrijeme. Užurbani tempo života ide nam uz ruku s dijelom koji želi pobjeći od toga da postane svjestan prikrivenog uvjerenja. Strah nas je što ćemo otkriti i to je normalan osjećaj jer strah nam pomaže da preživimo i dio je adaptacije naše na novonastale situacije. Pronađi miran kutak, opusti se, diši, i pokušaj primijetiti koje su to automatske reakcije koje imaš, postavi si pitanje poput: “Što zaista vjerujem o sebi?”, ili “Koje misli me koče?” Ovaj dijalog s vlastitim umom može ti otkriti skrivena uvjerenja koja djeluju kao nevidljive niti u pozadini tvog života.
Ona su toliko ukorijenjena da su nam nevidljiva i tada nam razgovori s drugima pomažu.
Razmjena iskustava s drugima
Drugi ljudi često primijete obrasce u našem ponašanju koje mi sami možda ne primjećujemo. Kada drugi ljudi pričaju o svojim iskustvima, poslušaj ih i primijeti kako reagiraš na temu o kojoj priča. Ako ti stvara otpor, strah, idi tamo. To je mjesto razvoja. Možda si svoje teme postala lagano svjesna. Otkrila si je, pa kad netko priča, ti osjetiš da je to i moja tema. Osjeti kako se osjećaš.
Poveži se sa emocijama. Emocije su ključni vodiči prema skrivenim uvjerenjima. Kad osjetiš snažnu emociju, postavi si pitanje: “Što me toliko pogađa?” Zašto reagiram na ovaj način? Propitkuj se, svoje reakcije. Razmisli o njima. Reflektiranje sebe i proučavanje u trenucima jakih emocija može biti ključno za otkrivanje skrivenih uvjerenja.
I za kraj, prihvaćanje promjene. Kada učim ljude mindfulness – svjesnost unutar mindfulness vježbe, prihvaćanje znači da dajemo prostor čemu god da se pojavi, bez da potiskujemo, osuđujemo ili preferiramo. Dobro i loše, misli, osjećaji, sjećanja, što god da je tu prisutno u našem iskustvu u sadašnjem trenutku. Prvi zakon budizma kaže da se sve mijenja… Jedino što je sigurno je promjena. Ujutro kad se ustaneš, znaš da će doći kraj tom danu, i tom godišnjem dobu, i toj godini. I toj čokoladi, najdražem parfemu. Vidiš li stvari kakve jesu ili se pretvaraš da su drugačije ili ih ignoriraš? Možda previše prihvaćaš, trpiš stvari koje ne bi trebala trpjeti?
Prihvaćanje promjene
Otkrivanje skrivenih uvjerenja često zahtijeva hrabrost i spremnost na promjenu. Kad prepoznaš uvjerenje koje te ograničava, postavi si pitanje: “Je li ovo uvjerenje stvarno istinito i korisno?” Otvorenost prema promjenama ključna je za oslobađanje od okova skrivenih uvjerenja. Ovo je velika tema, poput svake, i prvi korak je osvijestiti da je imamo i krenuti malo po malo na putovanje koje će skidati sa tebe sloj po sloj “nisam dovoljno dobra”. Onoliko koliko ti je potrebno i koliko možeš podnijeti u tom trenutku. Da osjetiš, prihvatiš i integriraš promjenu u sebi.
Pogledam se u ogledalo i vidim koliko daleko sam dogurala od one djevojčice u prvom razredu koja je mučila se s pisanjem da su sva slova na broju i napisana onim redoslijedom kojim trebaju biti, a ne kako ih ja vidim ili ne vidim. To uvjerenje nije nastalo tu, nastalo je puno ranije u onim mojim razvojnim godinama, to je tema za neki drugi put. Ne bih mijenjala svoje iskustvo i svoj dar ni za što. Da nazivam ga darom, jer ne bih danas bila Ja koja jesam. Ne bih vidjela stvari na način na koji vidim, rješavala probleme i nosila se sa situacijama koje mi dolaze. Tako da sve možemo gledati kao svoj dar ili svoju pokoru. Na priliku da rastemo, upoznamo se, ili priliku da ostanemo na mjestu na kojem jesmo. Sve je u tebi. Ti biraš.
O Autoru
