Kako živjeti život sa manje stresa

Prije neki dan sam se na Skype vidjela sa svojom dragom prijateljicom Danijelom i istovremeno i glavnom urednicom ovog magazina. Teme za razgovor nam se uvijek nižu jedna za drugom, bilo da su privatne, ili poslovne. Ovaj puta smo se poprilično zadržale na jednoj temi.

Naime, radi se o tome kako obje primijetimo i kod naših klijenata i uopšte u okolini gdje se nalazimo, pa bilo to Holandija, Bosna ili Indija, da ljudi u zadnje vrijeme sve više žive svoj život za druge, da su pod stresom zbog sebi nekakvih nametnutih razmišljanja i da njihovi životi prolaze negdje pored njih.

Pitate li se ikada koliko je neistrošenog i neproživljenog života ostalo tamo negdje između jednog ili drugog stresa?

Skoro svi su u stresu jer moraju da zadovolje medije i svoja razmišljanja o životu. Većina se sve više udaljava od sebe. Skoro svi su masovno na putu u traženja velike sreće, ili velikog uspjeha i misle da moraju da budu sretni, jer zaboga svi oko njih su također neizmjerno sretni. Naravno da sam sa ovom izjavom i te kako sarkastična. Smiješno mi je kada vidim kao se ljudi oko mene opterećuju nekim svojim mislima.

Na veliku sreću, poneki se polako ali sigurno bude i postaju svjesni da sreća koju traže postoji u njima a ne u autu koji voze, odjeći koju nose, ili u godišnjem odmoru za koji se muče i šparaju cijelu godinu. Lijepo je imati auto ili druge materijalne stvari. Lijepo je nositi lijepu odjeću i lijepo izgledati. Ono što nije lijepo je da budemo žrtve naših misli i želja!

Jedna klijentica mi se pojadala da je izgubila sebe i pita kako da na momenat zaboravi težinu svakodnevnice i ponovo sebe nađe? Odgovor je jednostavan: mi ne možemo sebe nikada da izgubimo, jedino što možemo da izgubimo su naše misli, a naše misli su svugdje i nigdje. One su u u našem poslu, našim relacijama, našim brigama. Ako mislimo da smo mi naše misli onda imamo osjećaj da smo i mi svugdje i nigdje.

Zato je važno da budemo svjesni da mi nismo naše misli. Mi smo samo kreatori svojih misli. Kako onda da se nosimo sa svojim mislima? Jednostavno! Prvi korak je da budemo svjesni sljedećeg:

• Mi imamo misli , ali nismo naše misli.
• Mi imamo emocije, ali mi nismo te emocije.
• Mi imamo uvide u nešto, svoje teorije, svoje zaključke i svako svoju vjeru, ali to nismo mi.
• Mi imamo svoje slabe tačke, ali to nismo mi.
• Ako neko ima hendikep, ta osoba nije taj hendikep.

Kada smo svjesni da mi nismo naše misli i emocije onda se samo po sebi odmotava šta mi jesmo. Mi smo priroda, a u prirodi je sve u balansu. U prirodi sve ima svoje mjesto i svoje vrijeme. Tako je i sa nama. Ako nam po jednoj strani i na izgled nešto nedostaje prisjetimo se da je sve oko nas u balansu bez da mi tu imamo nekog utjecaja i da na drugoj strani imamo nešto što balansira nedostatak, ili nam jednostavno na putu stoje putokazi šta trebamo slijediti.

Ako pratimo sebe u svojoj najprirodnijoj verziji, onda svi naši talenti rastu i oblikuju nas kao osobe. Ako nas je priroda negdje po našem mišljenju uskratila, na drugoj strani nas je nečim više obdarila. I to je taj balans. U svakom slučaju, iz dubine svoga srca vjerujem da smo svi ovdje jer baš za nas ima mjesta. Došli smo tu da na najbolji mogući način iskoristimo svoje vrijeme sa svim svojim kvalitetama.

Kada smo svjesni prirodnog balansa, oslobođeni smo straha od pogrešne identifikacije sa izgledom, sa ulogom u svom životu, sa statusom, sa vjerom, sa odgojem, ili sa kulturom. Ako se identifikujemo samo sa sobom u dubini naše duše i našega srca, onda smo očišćeni od svih lažnih identifikacija i istovremeno od nekog lažnog života.

Iznenadit će vas koliko snage, ljubavi, slobode, sreće i mudrosti imate ako prestanete trošiti energiju na lažne identifikacije. Ako prestanete sebe identifikovati sa svojim mislima, desit će se nešto čarobno. Život će tada da prolazi kroz vas, a ne pored vas. Počet ćete da kreirate umjesto da samo reagujete na nešto što vam se dešava. Počet ćete da blistate iznutra i postat ćete svakim danom ljepši i privlačniji.