Moji snovi neizostavni su dio mene. Nikada se nisam ozbiljno pozabavila njima kako bih saznala što mi govore, koje poruke prenose. Služe mi za razonodu i zabavu jer predstavljaju jedan cijeli svijet u meni – dio mene nad kojim nemam kontrolu, a izrazito je maštovit.
Kada sanjam, sanjam u bojama. Osjećam, razmišljam, mijenjam scenarije. Ako se probudim i odem na toalet, kada se vratim, san se nastavlja kao da nije bio prekinut. Rijetko su to snovi koji me opterećuju. Više su u stilu Indiane Jones0a – istražujem, otkrivam, uživam, stvaram.
Kada je u pitanju crno-bijeli san, tada znam da nosi značajnu poruku. Kad mi se otac pojavi u snovima, slijedi mi neka promjena u životu. Toliko sam si truda dala da ih zapamtim. Snove sam željela ostaviti sebi, u domeni opuštanja. Ja želim jedno, a moje unutarnje biće dolazi s drugim zadatkom.
Shvatila sam da su snovi moja mapa za kretanje. Kroz njih imam priliku otpustiti određena ograničenja koja sam si sama postavila ili dobiti odgovor na ono što sam potisnula, ignorirala ili površno obradila jer mi se nije dalo dublje baviti time.
Nedugo nakon što mi je baka umrla, sanjala sam sebe i tetku u malom avionu, jedrilici. Vozimo se, a onda avion počne ponirati prema dolje i vrtjeti se ukrug. Tetka pored mene viče, a ja primjećujem da ne osjećam strah. Govorim joj da se prepusti.
Kroz prozor aviona vidim baku kako se kupa u prirodnim hot tubovima. Lice joj je ispunjeno blaženstvom, ugodom, uživanjem. Srećom. Mirom. Teško mi je i opisati riječima kako je izgledala i kako sam je osjetila. Misao koja mi se tada provukla glavom bila je:
“Da si zatvorila oči i vrištala, propustila bi ovo vidjeti. Ne možeš kontrolirati. Možeš se jedino prepustiti.“
Probudila sam se sa svjetlom u glavi. Bio je to ultimativni ‘aha-moment’. U tijelu sam osjetila što znači prepustiti se i ne hvatati se za poznati osjećaj kontrole kada se strah pojavi.
Snovi su mi pokazali kako izgleda prolazak kroz tešku situaciju na potpuno drugačiji način – i kakav može biti ishod. Ovaj san mi je donio ogroman dar: spoznaju da je moja baka dobro, da uživa – i poruku da se i ja mogu prepustiti u potpunosti.
Od tog sna, moja potreba za kontrolom nije nestala – to bi bilo nezdravo – već je postala normalna. Prisutan alat, kada je potreban. Više me ne umara – podržava me.
Ubrzo sam počela više obraćati pažnju na svoje snove. Polako, iz prikrajka. I dolazili su mi, periodično, kada sam na pragu “skoka”, kada nešto ne želim vidjeti, a promjena je već tu. U jednom trenutku moje tijelo je odlučilo progovoriti kroz kožu.
Pokazalo mi je koliko sam bijesa potisnula u sebi. Ta unutarnja vatra koju sam potisnula – sakrila sam je duboko u sebi kako ne bih “opekla” druge. Jer kada bi se bijes u meni aktivirao, znala sam biti gruba, ohola, povrijediti riječima. Nisam htjela više biti takva osoba. Pa sam bijes zapakirala. I zaboravila na njega. Ali, taj ‘paketić’ nije zaboravio mene.
Prvo su se pojavile fleke na vratu i licu. Dermatologija je pomogla. Ali onda je buknulo još jače. Tada više nije bilo druge – morala sam se suočiti s uzrokom. Sloj po sloj otkrivala sam i mislila da sam riješila. Radila sam na temi potisnutog bijesa i ljutnje. Sjedila s njima. Izražavala ih bez ispada. Govorila: “Osjećam se bijesno“, i pitala se: “Odakle dolazi taj bijes? Koliko mi je poznat?”
Dopuštala sam mu da bude tu – a da ne reagiram iz njega. Opustila sam se. Mislila da sam savladala lekciju. Sve dok nisam sanjala.
Onda, sanjam prijateljicu – gradimo par kućica na moru. Ona me optužuje da nisam dala račune nekom “Vijeki”, da sam mu pogodovala. U šoku sam – pa ona je sama radila račune! No, ne odustaje. Napada me. Govori neistine. I ja osjećam kako se u meni stvara bijes. Srce mi nabija. Dišem ubrzano. I reagiram – iz bijesa – tiho, ali s nabojem: “Prestani…”
U tom trenutku – osjetim da mi lice otiče. Budim se – srce mi lupa. Znam da će mi lice biti natečeno. Odlazim do ogledala – usta već duplo veća, lice crveno, natečeno. Hladni oblog. Zaspim. Znam: nešto nisam odradila. Lice je opet izreagiralo. Ujutro – lice se počinje smirivati. Znakovi reakcije ostaju. U narednim danima – guljenje kože, osjetljivost. Ništa ne možeš sakriti.
Bijes, vatra i potisnute emocije
Počela sam se pitati: “Što to još nisam naučila iz bijesa i ljutnje?” Zaboravila da su bijes i ljutnja pokretači vatre u meni. Da su oni energija. Akcija. I da sam, kada sam ih potisnula – potisnula i svoju unutarnju vatru. Voda je zavladala u meni – emocije, suosjećanje, kreativnost – sve divno. Ali, akcija, odlučnost, poduzetnost – to sam zanemarila.
Nisam upravljala svojom vatrom – prvo je ona upravljala mnom, pa sam je pospremila. A onda sam, kroz ljubav, nježnost i razumijevanje, gajila svoj vodeni aspekt. Zaboravila sam da voda i vatra stvaraju paru – treći element, energiju kretanja. I naravno – ono što je naše, uvijek pronađe način da se vrati. Moja vatra se javljala – kroz kožu, kroz snove. I rekla: “Nisi me ugasila!”
Kako možete početi tumačiti poruke vaših snova
- Vodite dnevnik snova – zapišite ih odmah po buđenju.
- Obratite pažnju na emocije u snovima – ne samo na radnju.
- Zapitajte se: “Što mi ovo možda želi reći?“
Ako vam tijelo govori kroz kožu, bol ili napetost:
- Ne pitajte odmah: “Što nije u redu?”, već: “Što pokušavaš reći?”
- Pokušajte se povezati s tim dijelom sebe – nježno, bez forsiranja.
Znakovi da vam nedostaje vlastita unutarnja vatra:
- Osjećate se prazno, bezvoljno, bez jasnog cilja.
- Drugi vam često kažu da ste “preosjetljivi” ili “tihi”.
- Imate ideje, ali ih nikako se ne uspijevate ‘pokrenuti’.
Ako vam se nešto od ovoga čini poznato – znajte da niste sami i ne morate kroz to prolaziti sami.
Vraćanje izgubljenih dijelova sebe
Kad potisnemo emocije, često izgubimo dijelove sebe. Neizbježno je. Ponekad ih ostavimo iza sebe kako bismo mogli preživjeti. Ali kada trauma prođe – potrebno ih je vratiti kući. Ja sam izgubila dio sebe kad sam odbacila bijes i ljutnju. Izgubila sam kontakt sa svojom vatrom. I kada sam se sjetila tko sam bila dok je ona bila živa u meni – pokretač, neumorna, kreativna, neustrašiva – znala sam: vrijeme je da se vratim sebi.
Pitanja za refleksiju:
- Što vam vaši snovi govore?
- Primjećujete li poruke koje vam tijelo šalje?
- Postoji li dio vas koji ste negdje putem izgubili, a sada vam najviše nedostaje?
- Kada ste posljednji put bili u kontaktu sa svojom vatrom?
- Koji dio sebe ste potisnuli iz straha, a sada vam ‘kuca na vrata’?
Meni je u ovom procesu pomogao Brainspotting – alat za vraćanje izgubljenih dijelova sebe. Za trenutke kada želite natrag kući. Sebi. Vi možete to učiniti i prije nego što prođete sve što sam ja prošla. Možda ja sve prolazim tjelesno kako bih stekla iskustvo koje me osnažuje u radu s klijentima. To nije uvjerenje – to je moj način učenja. Moj način stvaranja sigurnog prostora – za vas.
Ako vam snovi, tijelo ili koža šapuću – to je vaš unutarnji svijet koji želi biti viđen. Ako se u nekom dijelu ove priče prepoznajete – pozivam vas da zajedno pogledamo što vaš bijes, vaša koža ili vaše tijelo žele reći.
Kao teraput, radim kroz metode koje povezuju tijelo, emocije i nesvjesno – poput Brainspottinga – kako bismo zajedno krenuli u povratak vašoj vatri. Tu sam za vaš povratak sebi – bez forsiranja, sa puno sigurnosti. Zakažite besplatan 15-minutni prvi razgovor sa mnom (putem jednog od linkova u mom biu ispod teksta).
O Autoru
