Ove godine potrošačku ludnicu osjetila sam tjedan dana prije Crnog petka. “Košarice su mi pune”. “Dobila sam još dodatni popust na hlače – kako ih ne bih uzela?”. “Čovječe, gledam ih i piše mi: ‘Popust još samo jedan dan, i borim se hoću li ih kupiti ili ne‘, samo su neke od rečenica koje sam čula od ljudi oko sebe.
Pomislila sam – počelo je, i nastavit će se u mjesecu prosincu. Takva “luda stanja,” kako ih ja nazivam, nekada nisu zaobilazila ni mene. Javljala su se početkom mjeseca, kao da je netko zaposjeo moje tijelo, odvukao me u shopping centar, i ja sam jednostavno morala sebi nešto kupiti. Hlače, majicu, suknju… Hvala Bogu, s godinama se to smanjilo. Nekada je to bio cijeli outfit, od glave do pete – da sve paše.
Kada sam to osvijestila i preuzela kontrolu nad svojim umom i emocijama, našla sam se u nekom međusvijetu. Sjećala sam se zadovoljstva i osjećaja ispunjenosti dok sam hodala po dućanima, pronalazeći baš ono što me “zvalo” i što je na meni stajalo “kao saliveno.” Oči su bile u suradnji s tim osjećajem. Sve unutar mene vikalo je da to moram kupiti, da je to nužno, da to želim u tom trenutku. No, drugi dio mene bio je zbunjen. Taj osjećaj potrebe nije bio jasan, ali bio je prisutan.
“Što me obuzelo? Što će mi to? Nije da mi doista treba. Zašto ovo želim? Što me obuzelo?”
Ipak, opravdavala sam sebe. “Ok, neka ostane. Sjeti se kako si bila sretna dok si kupovala.”
Kada sam dublje promislila, shvatila sam da sam napredovala. Takav sam odnos imala i s hranom. Jela sam kao da nema sutra i bila sretna, no netom nakon završetka bih počela osjećati krivnju i grižnju savjesti. Zapravo, započeo bi negativni unutarnji razgovor. I tada bih se dotukla do kraja hranom, da bih se “utješila.”
Nekada su kupovina i hrana bile moj lijek, utjeha, prijatelj-terapeut. Hranom sam liječila jedan dio rana, dok je kupovina bila nagrada kada je veliki stres prestao. Kada bih riješila situaciju u kojoj sam se našla, nagrađivala bih se gomilanjem stvari.
Trebalo je stati. Stvari su se nagomilavale, a ja nisam bila sretnija ni zadovoljnija. Naprotiv, sve me gušilo. Gdje krenuti? Počela sam raščišćavati stvari oko sebe. Isprva sam ih premještala s jedne strane na drugu jer mi je bilo teško odvojiti se od njih – kako ću se odvojiti od svog zadovoljstva i sreće?
Počela sam promišljati:
- Kada kupujem?
- Nakon kojih događaja?
- Kako se osjećam prije kupovine?
- Koji je impuls koji mi daje zeleno svjetlo?
Počela sam dijeliti stvari, odnositi ih na zeleni otok. Veću sreću i zadovoljstvo pronalazila sam u tome što čistim prostor oko sebe nego u kupovini. U procesu sam čistila i prostor unutar sebe. Dozvolila sam si vidjeti i priznati što me točno muči i zašto sam se dovela do tog stanja. Shvatila sam da je vrijeme da preuzmem odgovornost za svoje postupke i kažem sebi:
“Ne, ne treba ti to. Ne možeš si to priuštiti. Nije ti to potrebno.”
Detoks uma, tijela i duha
Krenula sam s detoksom uma, tijela i duše. Počela sam obraćati pažnju na:
- Što unosim u svoje tijelo?
- Što gledam, čitam, slušam?
- Kako razgovaram sa sobom, koje misli vrtim u glavi?
- Koje ponašanja želim promijeniti?
- Kako provodim svoje vrijeme?
Gdje mi je fokus?
Detoks mi je omogućio da resetiram svoje tijelo, um i duh. Tijekom godina prošla sam kroz različite vrste detoksa:
Fizički detoks
Eliminacija toksina putem posebnih dijeta, biljnih čajeva i hidratacije.
Mentalni detoks
Oslobađanje od negativnih misli i emocionalnih blokada kroz meditaciju i vođenje dnevnika.
Digitalni detoks
Privremeno udaljavanje od tehnologije radi mentalnog odmora.
Životni detoks
Oslobađanje od toksičnih odnosa i nezdravih navika.
Postavljanje namjere za prosinac
Postavite namjeru za prosinac. Namjera je svjesno usmjeravanje energije prema cilju, osjećaju ili stanju koje želite postići. Povežite se sa svojom namjerom kroz tišinu, introspekciju i male svakodnevne korake. Na primjer:
“Birat ću odgovore, misli i ljude koji mi donose mir.”
Ovaj prosinac neka bude vrijeme svjesnosti, ravnoteže i unutarnjeg mira. Detoks ne mora biti velik; čak i mali koraci imaju učinak. Započnite polako, s ljubavlju prema sebi, i postavite temelje za novu godinu.
O Autoru
Dubravka Fazlić
Ja sam Dubravka, dipl. oec., terapeutska savjetnica, poduzetnica i učiteljica mindfulnessa. Karijeru sam počela graditi u obiteljskoj tvrtki koja je u to vrijeme bila vodeća proizvodna tvrtka u segmentu pekarstva. Ekonomski fakultet, izazovni duh i životne okolnosti dovele su me do rada u vodećim ugostiteljskim tvrtkama, gdje sam bila konzultant i menadžer. No, višegodišnji nebrojeni radni sati te ubrzan i stresan način života doveli su me i do burnouta, 37 kilograma viška i potrebe za promjenom. Okrenula sam se radu na sebi i upoznavanju sebe na drugim, dubljim razinama, što je rezultiralo promjenom karijere. Urođene komunikacijske i liderske vještine izbrusila sam kroz niz edukacija i postala terapeutski savjetnik, Coach i NLP trener. Upoznala sam se s mindfulness-om, koji je postao temelj moga rada. Prva sam generacija učitelja Mindfulness Based Living Course u Hrvatskoj, na što sam posebno ponosna. Life-Work-Wellbeing program koji danas podučavam sadrži elemente trenutno najaktualnijih terapeutskih pravaca i tehnika koje imaju znanstvenu podlogu. Moje savjete i kolumne možete čitati na portalima Sretna Žena, Ljepota I Zdravlje, Sensa i dr. Za dnevnu dozu inspiracije i edukativne objave kako voditi svjestan život, pridružite se mojoj Facebook grupi Be You – sa Dubravkom Fazlić i pratite me na Instagramu. Na mom YouTube kanalu, možete pronaći vođene mindfulness meditacije.
KRATAK SAŽETAK
Toggle