Sjećam se dobro tog jutra. Imala sam tada dvadeset osam godina. Stajala sam na semaforu kod Ciboninog tornja u Zagrebu, bilo je 7 sati ujutro. Do tada mi je telefon zazvonio 40 puta. Dan još nije bio ni počeo, a meni je već glava bila prepuna informacija i ‘zvonjave’. Tada sam poželjela da mi se dogodi dan bez zvonjave telefona. Ne kaže se bez veze ‘pazi što želiš’. Dogodio se i taj dan, odnosno – ti dani. Telefonsku zvonjavu zamijenila je zvonjava notifikacija na mail-u, WhatsApp-u, Viber-u. Neprekidno javljanje da je stigla neka nova poruka, nova obavijest…
Zvonjava telefona znala je nekada utihnuti po noći, kada se spava. Meni je i tada znao telefon zazvoniti jer su dečki u pekari radili noćnu i ako se nešto izvanredno dogodilo, nazvali bi. No, to je bilo rijetko. Sada, nikada svijet informacija ne staje. Iz minute u minutu, nova obavijest stiže na naš telefon. Neprestano žudimo za novim podražajima, a mobitel s hrpom aplikacija pruža nam upravo to.
Razlozi za Čestu Upotrebu Mobitela i socijalnih medija
Kada često provodimo vrijeme na mobitelu, može postojati nekoliko razloga ili psiholoških motiva za takvo ponašanje. Ovo ponašanje može biti znak bijega od različitih unutarnjih i vanjskih stresora ili osjećaja.
Ključni razlozi od čega bježimo kada smo (pre)često na mobitelu:
Stres i Anksioznost
Mobitel može poslužiti kao distrakcija od svakodnevnih stresora i anksioznosti. Umjesto suočavanja s izazovima na poslu, u školi ili u osobnim odnosima, uranjamo u svijet aplikacija, društvenih mreža ili igara kako bismo izbjegli suočavanje sa stvarnim problemima.
Dosada
Ponekad često posežemo za mobitelom jednostavno zbog dosade. Kada nemamo što raditi ili kada nam se čini da vrijeme sporo prolazi, mobitel nam pruža trenutačnu zabavu i okupaciju.
Emocionalna Bol
Koristimo mobitel kao sredstvo za bijeg od negativnih emocija poput tuge, ljutnje, frustracije ili srama. Gledanje videa, pregledavanje društvenih mreža ili dopisivanje s prijateljima može privremeno odvratiti našu pažnju od emocionalne boli.
Strah od Propuštanja (FOMO)
Strah od propuštanja (Fear Of Missing Out) može nas natjerati da stalno provjeravamo mobitel kako bismo bili sigurni da nismo propustili nikakve važne vijesti, događaje ili obavijesti. To može biti bijeg od osjećaja izolacije ili neuključenosti.
Nisko Samopouzdanje
Korištenje mobitela može biti način da se osjećamo povezano i potvrđeno kroz lajkove, komentare i poruke. Kada imamo nisko samopouzdanje, tražimo vanjsko priznanje kako bismo se osjećali bolje u vezi sebe.
Izbjegavanje Suočavanja sa Sobom
Provođenje vremena na mobitelu može biti način da izbjegnemo introspekciju i suočavanje s vlastitim mislima i osjećajima. Umjesto da se bavimo samorefleksijom ili unutarnjim rastom, tražimo bijeg kroz digitalne distrakcije.
Socijalna Anksioznost
Za ljude koji se osjećaju neugodno u socijalnim situacijama, mobitel može poslužiti kao sigurnosna mreža. Umjesto interakcije s ljudima licem u lice, povlačimo se u virtualni svijet gdje se osjećamo sigurnije.
Potreba za Kontrolom
Mobitel nam omogućava da kontroliramo sadržaj koji konzumiramo i kada ga konzumiramo. To može biti način bijega od situacija u kojima se osjećamo nemoćno ili izvan kontrole.
Kako napraviti Digitalni Detoks
Odlučila sam neko vrijeme provesti na vrhu planine u Bosni. Na samoj granici isključila sam mobilne podatke. Bye bye internet. Bye bye svijete. Ako je nešto zaista hitno, može me se dobiti na poziv ili SMS-om (ako se itko toga sjeti). Pet dana bez interneta. Moj ‘digitalni detoks’. Nema notifikacija, nema obavijesti, nema podražaja s ekrana. Samo ja i moje misli i božanstvena priroda dokud god pogled seže. To je bilo transformirajućih pet dana za mene.
Ovce, koze, pastir i vremenski uvjeti bili su mi učitelji. Visoko gore, odvojena od svijeta i od meni svega poznatog, naučila sam jako puno o sebi. Jeste li primijetili da kada primite mobitel već imate automatski redoslijed otvaranja aplikacija? Jeste li svjesni koji je to redoslijed? Koliko je snažna vaša navika imati mobitel u ruci i provjeravati što je stiglo na njega?
Na planini sam primijetila koliko je to snažno kod mene. Koliko često mi je mobitel u ruci, koje su najčešće aplikacije koje otvaram i koliko nesvjesno to radim. Koje emocije su u meni prisutne kada posežem za mobitelom. Od čega bježim unutar sebe kad ga uzimam neprestano?
Prvi dan željela sam snimiti što više toga kako bih mogla pokazati prijateljima te ljepote, kako bih imala materijal za sadržaj na mrežama. Kada sam shvatila da to radim, zapitala sam se što mi je važno u tom trenutku i koliko ja doživljavam iskustvo svim svojim čulima, a koliko kroz ekran na mobitelu. S druge strane, iskustvo je bilo jedinstveno, neponovljivo i željela sam ga zabilježiti kako ne bih zaboravila. Kada imam snimak ili sliku, sjetim se što mi je tada prolazilo kroz glavu i kako sam se osjećala. Ovdje sam morala naći balans.
Naredni dan primijetila sam da uzimam mobitel u ruke kada mi je teško, kada bježim od svojih misli s kojima sam se suočila. Bježim od osjećaja koji su se pojavili, a nisam si htjela dati priliku da ih osjetim, promotrim, da im dopustim da jednostavno budu tu.
Hodala sam kilometre i kilometre po vrhovima planina, za ovcama, bez izravnih uputa i strukture. Bez da znam gdje sam točno, što mi je raditi. Stado se znalo protezati i preko kilometra. Moja reakcija kada je stado krenulo smjerom kojim pastir nije htio da krene, a moj zadatak je bio preusmjeriti ga, govorila mi je kako djelujem u životu u nekim situacijama. Vidjela sam svoje reakcije u dinamici stada ovaca. Vidjela sam svoj način ophođenja i rješavanja problema ili traženja rješenja. Bila sam premorena, mokra. Bijesna, ljuta, tužna, sebična, osjećaj straha, krivnje, neuspjeha, sebičnosti, ogorčenosti, žaljenja pojavljivali su se poput kapi kiše. Svih pet dana padala je kiša, puhao je vjetar. Jedno popodne padala je tuča. Preplavljena emocijama, doživljajima i spoznajama, nisam osjećala hladnoću. Mobitel mi je bio sve manje i manje u ruci, a ja sam bila sve prisutnija sa svojim mislima, emocijama i reakcijama.
Usred svih prirodnih ljepota koje su me okruživale. Mira, cvrkuta ptica, cvrčaka kada nije padala kiša. Glasanja ovaca i koza. Moj ego dobio je krila. Zašto je meni tako teško u životu? Zar ni ovo iskustvo ne može biti lako? Što mi je ovo trebalo, mogla sam uživati negdje na bazenu i ispijati koktel. Uplašeno unutarnje dijete koje se plaši kritike i neuspjeha. Na sred planine stajala sam, kiša je padala po meni. Unutar sebe sam vrištala. Kada sam primijetila taj vrisak, pogledala sam u sebe i shvatila što si radim. Što si radim mislima i koju realnost usred ničega sam si stvorila i što sam od sebe napravila u tom trenutku. Žalila sam samu sebe, stvorila od sebe žrtvu, koja se stavila u poziciju da nije dovoljno dobra. Moj unutarnji demon se javio. Jedan dio života on je vodio mene kroz život. Ne više.
Sada sam ga primijetila, dopustila mu da se izrazi i izdigla sam se iznad njega. Mi nikad ne izgubimo svoje demone, mi naučimo živjeti iznad njih. Taj dan, planina, digitalni detoks pokazali su mi da sam naučila živjeti iznad njih. Postala sam ih svjesna i nisam im dopustila da se upliću u moje misli, odluke i da mi kroje život.
Iako mi je mobitel bio u džepu, nisam se imala za što uhvatiti na njemu. Nije bilo novih notifikacija i poruka, ničeg interesantnog što bi zaokupilo moju pažnju. Nije da mi namjerno bježimo od nas samih, ne razmišljamo da to radimo jer život nam se događa. Život prolazi pored nas i mi skupljamo ili ulazimo na one stanice koje nam odgovaraju. Nesvjesno birajući na kojim aplikacijama ćemo potrošiti svoje vrijeme, koja notifikacija će privući našu pažnju.
Današnji način života ne daje nam puno mogućnosti da sami osjetimo sebe i biramo svoje misli. Sve nam je dano. S uputstvima. Kako napisati dnevnik, kako meditirati, kako raditi vježbe disanja. Postoje uputstva i smjernice za sve. Sami sebi mislimo da time olakšavamo. U prvu ruku, da. Dok se ne naučimo. Potom si trebamo dopustiti slobodu da istražujemo sebe i oko sebe i tražimo ono što nama najbolje odgovara. Da to osjetimo i da živimo takav život. Ne da život živi nas.
Ne morate otići na planinu da biste napravili digitalni detoks. Dovoljno je da vikendom u svom domu isključite mobilne podatke na svom mobitelu. I dalje ste dostupni, no put slobodni od notifikacija.
O Autoru
