Kako da znamo da smo na pravom životnom putu

Svima nam je poznat osjećaj kada se pitamo gdje i kako? U biti nam se čitav život vrti oko traženja našeg pravog puta i tu naravno očekujemo sreću i bezbrižnost u što većoj količini. Predstave o našim životnim putevima gradimo pod utjecajem više faktora: porodica, društvo, te naše lične vizije o drugačijem životu.

Ljudi vijekovima idu “trbuhom za kruhom” u svim dijelovima ove naše planete. Sjećam se dok sam živjela još u našoj zemlji, kako smo maštali cijela generacija ići negdje drugo. Zapad je bio i ostao uvijek zanimljiv, djelovao stabilan i ružičast. Vjerujem i znam da postoje velike razlike ako uporedimo jednu zemlju s drugom, jedan sistem življenja sa drugim. I razumijem zašto naši ljudi žele ići vani.

Sa mojim holandskim mužem dolazimo često u Bosnu, Hrvatsku i Sloveniju i naši holandski prijatelji rado dolaze sa nama. U posljednje vrijeme, kada se sastanemo, sve više čujem gunđanja i nezadovoljstava oko ove države Holandije, zapadnog sistema, življenja. Želja im je da napuste zapad i emigriraju kod nas u naše zemlje Balkana. Sad bih mogla reći: “Stvarno ništa više ne razumijem!”. Mi smo uvijek htjeli na Zapad, a sada oni hoće na Balkan.

Neophodno je da naša svijest, naša osjećanja i naš život imaju jedno stabilno mjesto. Često izgleda da je život nešto što nam se desi. Po nekoj sudbini se rodimo negdje. Ili se po drugoj sudbini negdje nađemo. U svakom slučaju djeluje da nemamo baš nešto puno utjecaja na neke stvari koje nam se dešavaju u životu.

Ipak u svemu tome možemo malo i da si pomognemo. Niko ne može u potpunosti da mijenja situaciju i sredinu oko sebe. Ono što možemo sa sigurnošću promijeniti je način kako se nosimo sa sredinom i situacijom u kojoj se nalazimo dok koračamo po svom životnom putu. Način na koji gledamo svijet oko sebe.

Čak i u najlošijim uslovima i situacijama ima i tračka nade i pozitivnosti, kao što i u najboljim životnim uslovima i situacijama postoji sjena i tamnija strana. Ako se usmjerimo na to da u svakoj sredini na svakom životnom putu probamo tražiti onu pozitivnu stranu onda je i svijet oko nas pozitivniji. Onda se osjećamo ljepše i imamo snage za dalje korake. Dakle, važno je pozitivno misliti i birati pozitivnu stranu svoga puta.

Ali, je li mi to uistinu možemo tek tako sa mislima postići? Dosta istraživača ima svoje zaključke i teorije. Jedna od njih kaže:

“Misli dolaze iz mozga. A taj mozak je dio našeg tijela i u konstantnoj je vezi sa našim živčanim sistemom i čulima. Oni su stalno u razmjenjivanju informacija i ovisni jedni od drugih”.

Znači da kako i na koju su stranu naše misli okrenemo igra veliku ulogu za nas same pa i okolinu u kojoj se nalazimo, da ipak naše misli imaju moć da nešto promijenimo. Zamislite da svako od nas proba da kreira pozitivnu atmosferu oko sebe i da korača po pozitivnoj strani puta. Vjerujem da bi rezultat bio iznenađujuće dobar.

Ako stalno ponavljamo i vraćamo ono što nije dobro i koračamo po negativnoj strani našeg puta, efekat je puno drugačiji. Sve ovo nam neće pomoći da promijenimo državu ili sistem u kome se nalazimo, ali hoće nam pomoći da se mi sami u nekom sistemu nađemo i nađemo svoj pozitivni put.

Onda je pitanje izbora gdje se gradi životni put. I sa sigurnošću se bolje osjećamo ako se naučimo biti emotivno pozitivni , jaki i zadovoljni sami sa sobom. I kada to postignemo možemo funkcionisati u bilo kojem sistemu i zemlji.

Na našim životnim putevima učimo ko smo. Sve što možemo za sebe uraditi nije besmisleno. A biti sretan i na svom putu se svaki dan iznova učimo!