Kako nam pričanje lične priče može pomoći

Prošle nedjelje sam imala prvu emisiju nove sezone mog talk show programa “Priče Za Stolom”, koji vodim u lokalnoj vjetrenjači. Ovo je već treća sezona i mogu sa sigurnošću reći da je jedan uspješan projekat. Zašto? Radeći kao life coach (životni trener), sve više dolazim do zaključka da svako ima svoju priču. Pisala sam i u svojoj knjizi, “Život”, kako je bitno znati svoju priču, pa sam tako krenula u projekat pričanja priče.

Svaki put otkrivam novu moć priče. Naše priče su naša kulturna baština. Kada ih pričamo, mi smo istovremeno i čuvari svoje baštine. U ovom mom programu pitam ljude o njihovoj priči i upoznajem ih. Priče formiraju most između ljudi različitih kultura, starosnih doba i vjerovanja.

Razlog zašto toliko pažnje dajem priči je i moje lično iskustvo. Prije 6 godina sam imala priliku ispričati publici priču o sebi. To je imalo velikog utjecaja na mene, jer ne samo da je publika čula moju priču, nego sam ja i sama sebe čula. Od tada, kao da sam bolje vidjela sebe. Kao da sam postala svjesnija svog postojanja, a neka dotadašnja osuđivanja i branjenja, kao da su mi samo sletjela s ramena. Odjednom sam počela još bolje da razumijem druge. Mogla sam lakše da se uživim u njihovu priču i lakše vidim razloge zašto je neko takav kakav je.

Priče stvaraju iskustva

Iskustva ostavljaju utiske na ljude. Ona idu mnogo dublje od bilo koje činjenice. Stvaranjem iskustva temeljenog na priči, osiguravate da su ljudi dotaknuti tim iskustvom.

Priče čine poruku jedinstvenom

To se često govori: „Učinite svoju poruku jedinstvenom“. To je teško, ali je bitno da pokažite drugima šta čini vašu ličnost tako jedinstvenom, odakle dolazi vaša snaga i šta je sve imalo uticaja na vašu ličnost.

Priče prave emocionalnu vezu

Ljudi formiraju vezu s onim što pričaju i čuju. To čini najbolju vezu između ljudi. To razvija empatiju i razbija predrasude i generalizovanje.

Priča informaciji daje značenje

Kao što je objašnjeno u matematičkoj sumi, informacije moraju imati značenje prije nego što ih ljudi prihvate. Puno motivacijskih govornika također izbacuju zanimljive statistike. Priča koju veže uz statistiku pretvara naizgled dosadne činjenice u vrlo zanimljiva značenja.

Priče se dijele

Koji je posljednji put da vas je prijatelj nazvao da vam kaže o sebi lično ili da vas pita o vama? Vjerovatno vrlo davno. Mi svaki dan pričamo priče o popularnim pjevačima, glumcima, ili dosadnim političarima, zato što nam se čini zanimljivim, ili zato što utječe na nas. Iz tog razloga rado dijelimo priče drugih ljudi. To je postalo još lakše uz društvene medije, tako da se priča ponekad dijeli stotine hiljada puta. Sve je manje važno dijeliti svoju priču na medijskim mrežama, jer su te “priče” površne.

Priče trebamo dijeliti lično, jedni drugima. O sebi, o svojim iskustvima i doživljajima. Posljednje pleme Indijanaca u Kanadi su odlučili da putuju svijetom i da nastave da pričaju priče o sebi i svojim tradicijama i povezanošću s prirodom. Indijanci su poznati po tome da nemaju pisane izvore. Oni svu tradiciju imaju samo u pričama.

• Priča nas tjera na razmišljanje!
• Kroz priču se orijentiramo u svijetu.
• Kroz priču kontrolišemo haos.
• Podršku stvaramo kroz priču.
• Kroz priču se možemo staviti u položaj drugih.

Sretna sam što moje “Priče Za Stolom” imaju takav uspjeh. Sretna sam jer vidim koliko smo jedni drugima tako blizu i potrebni. Sretna sam kada vidim koliko se moji gosti poslije ispričane priče osjećaju rasterećeni i prihvaćeni. Zato, pričajte svoju priču! Moju knjigu “Život” možete kupiti klikom na ovaj link.