Kako nam mindfulness može pomoći u postizanju ciljeva

Sjedim nedavno sa svojom dragom kolegicom i prijateljicom. Znamo se s edukacija. Pratile smo jedna drugu i gledale se u životnim promjenama. Promatrale kako se mijenjamo. Razgovarale smo o borbama koje se u nama odigravaju. Učile zajedno, vježbale. Riječ po riječ i došle smo na temu promjene. Moje. Mog poslovnog puta. Iz onoga što je meni bilo poznato, u meni utjelovljeno u nešto za što sam osjećala da želim i da je moj životni put. Postavila mi je pitanje:

“Znam koliko si se borila i koliko ti je bilo teško, koliko si bila nesigurna tada kada si ostavljala ono poznato tebi iza sebe. Jesi li ikada pomislila odustati?”

Odgovorila sam joj: “Ne.”

Puno puta sam sebi postavila to pitanje kada sam se našla u situaciji da mi ne ide. Što god da sam radila nije mi davalo željene i očekivane rezultate. Tada sam znala pomisliti: ‘Što te tjera da i dalje nastavljaš tim putem? Zar ne vidiš da ne ide? Da ti se ništa ne vraća…‘

Kada nešto radimo, naučeni smo da radimo da nam to daje rezultat. Kuhamo jelo da bismo imali ručak. Tuširamo se da bismo održavali higijenu, osvježili se. Vježbamo da bi nam tijelo bilo u formi, da bolje izgledamo, da smršavimo. Meditiramo da bismo umirili svoje misli. Volimo da bi dobili ljubav nazad. Dajemo nešto da bi dobili.

To je prirodna razmjena. Hranimo naša očekivanja. Ono što smo naučili i vidjeli i sebi stvorili kao sliku onoga što mi želimo dobiti za sebe iz te razmjene. Većina od nas ima izrazito snažnu vanjsku motivaciju. Motivira nas nešto izvana. Nagrada ili kazna.

Ako se discipliniram i ne jedem kruh mjesec dana, smršavit ću i stat ću u hlače od prošlog proljeća. Tada sam si lijepo izgledala – nagrada. Izvješće trebam predati do zadnjeg datuma u mjesecu, ako to ne predam bit ću loše ocijenjena i to će utjecati na moju plaću. Neću si moći priuštiti ljetovanje. Da ne bih dobila “kaznu”, izvješće trebam predati na vrijeme – kazna.

Postoji i ona unutarnja motivacija koju gradimo kroz život kada smo dosljedni, kada nam je nešto izuzetno važno. Unutarnju motivaciju možemo vidjeti na primjeru svakog sportaša. Motivirani su rezultatom. Ono što im daje najveću motivaciju je onaj unutarnji osjećaj da svaki puta mogu malo bolje, malo više, mogu nešto drugačije. E, tu vrstu motivacije sam prepoznala u sebi. Rezultat ne dolazi u onom željenom obliku, a ja i dalje nastavljam.

Sve što sam u životu radila do sada, donijelo mi je znanje i iskustvo. Učimo iz svih situacija u kojima se nađemo, ako tako pristupamo životu. Mi odabiremo. Možemo napraviti odabir. Možemo se mijenjati i promijeniti iz stanja – zašto se baš meni događaju te situacije i ti odnosi. Da bih sebi pomogla i izvukla iz se začaranog kruga, odlučila sam postavljati pitanja:

• Što mogu naučiti iz ove situacije?
• Što sam naučila iz ovog odnosa?
• Što mogu promijeniti kod sebe da do ovoga ne bi ponovo došlo?
• Kako me ovo promijenilo?
• Koje svoje, misli, ponašanja, uvjerenja mogu ostaviti iza sebe, da bih postigla željeno?

Kada dođemo u neke godine i steknemo vještine i znanja koja su postala dio nas, a nešto unutar zove da mijenjamo taj put može se javiti strah, sumnja, nesigurnost. Sve su to signali koje nam naš um signalizira kada se nalazimo u opasnosti. U ovom slučaju – u opasnosti od nepoznatog. To je dio nas i napravljeni smo tako.

Naši preci su pomoću ovog mehanizma preživljavali. Tada je ta opasnost dolazila izvana, iz okruženja i o njihovoj reakciji ovisilo je preživljavanje. Danas mi imamo potpuno jednak mehanizam u nama, samo, on se “pali” na situacije koje su uzrokovane našim mislima u većini slučajeva. Mi živimo u vrijeme kada većina od nas ima osiguran krov na glavom, hranu….

Kada izlazimo iz zone nama poznatog javlja nam se strah. Strah od nepoznatog i onoga što dolazi. Tu nam naša motivacija dolazi u pomoć, također nam vještina primjećivanja misli koju razvijamo mindfulness meditacijom pomaže. Osnažujemo onu unutarnju motivaciju i misli koje nas ograničavaju, sputavaju. Vrte nas u krug ili su toliko glasne da mislimo da se od njih ne možemo obraniti. Drže nas na jednom mjestu ili nas mogu vući prema dolje izazivajući u nama osjećaje nesigurnosti, nekompetentnosti. Javlja se osjećaj da nismo dovoljno dobri, sposobni. Ti osjećaji se javljaju i kada s područja u kojem smo stručni prelazimo na novu poziciju koja donosi veće odgovornosti. Ponovo smo u zoni nepoznatog i naše misli uvode nas u začarani krug.

Na koji način možemo sebi pomoći da nam bude lakše i pomognemo si u prijelaznom periodu? Važno je zadržati stabilnost onog nam poznatog. Razvijati se i stvarati nove vještine dosljedno i svakodnevno raditi na svom novom putu, onome što želimo postići i gdje želimo ići. Okružiti se ljudima koji nas motiviraju i podržavaju. Naći si nešto što nas opušta i čini sretnim, neki hobi. Planirati dugoročno i znati koji su mali koraci koje moramo napraviti na tome putu.

Znati da je svačije iskustvo različito i svačiji put različit. To što je nekome uspjelo ono što mi želimo kroz godinu dana, ne znači da će nama toliko trebati. Može nam trajati duplo dulje. To ne znači da nismo dovoljno dobri. Ja bih rekla da nije došlo vaše vrijeme. Kada padnete, ustanite. Nije važno koliko puta padnete, već koliko puta se ustanete.

Pogledajte dijete dok se uči hodati i upoznaje život. Ono padne, pa ustane i ponovo hoda i ponovo padne. Ostane sjediti. Nešto drugo ga zaokupira. Malo posveti pažnje novoj situaciji. Odmori se od pada. Zaboravi na bol koju je uzrokovao pad i ponovo krene. Ustane, napravi par koraka i znate što. Ponovo padne. Taj krug se ponavlja dok ne nauči hodati. On pritom ne uči samo hodati već sakuplja iskustva, druga znanja. Upoznaje svijet oko sebe i pritom uči hodati.

Pokušajte na ovaj način gledati sebe i stjecanje vaših znanja, ako vas je život doveo do raskrižja i odabrali ste put u kojem ostavljate nešto iza sebe. U biti, vi ne ostavljate. Vi se gradite. To je samo dojam da nešto ostavljamo. Mi se samo nadograđujemo i sva svoja iskustva i znanja nosimo u sebi. Imamo pravo i priliku iskoristiti ih u novom poglavlju svoga života. Na svom novom putu. Važno je da vi znate što želite i da se odgovorno ponašate prema sebi.

Trebamo li odustati od nečega što želimo za sebe

Odgovoriću iz svog iskustva i ono kako sam ja sebi posložila. Ako nije za mene, samo će otići iz života koliko god se mi grčevito držali za to. Napisat ću vam jednu vježbicu koja se radi u paru. Možete je napraviti i sami.

Pokazuje vam na koji način vaše emocije utječu na vaše tijelo kada vi zamišljate vaše trenutno stanje i vaše željeno stanje. Za ovu vježbu važno je da ste dobro povezani sa svojim tijelom i da prepoznajete promjenu senzacija u vašem tijelu kada pomislite na nešto. Odličan je pokazatelj kako vaše misli utječu na vaše tijelo.

MINDFULNESS Vježba zapažanja

Radi se u parovima da osobe osvijeste promjenu fiziologije i utjecaj emocija na naše tijelo, te kad pomislimo na željeno stanje, naša fiziologija se mijenja i osjećaji u našem tijelu.

A: Moje trenutno stanje je (osjetiti i imenovati)

B: Moje željeno stanje je (osjetiti i imenovati)

Osoba A je promatrač svojih osjećaja, bez osuđivanja – ukratko objasni što osjeća, te ostane u tom stanju. Vježba se izvodi na glas u parovima. Druga osoba uočava promjene na tijelu osobe A. Vježbu možete izvoditi i samostalno.