Mindfulness vježba za konekciju srca i uma

Srce kaže lijevo, glava vrišti desno. Koga slušati? Glava i tijelo. Cjelina koju nekako, da ni ne primjećujemo cijeli život razdvajamo. Kao da mogu jedno bez drugoga. Naš um caruje našom glavom. Tijelo je dom našem srca.

Kada sam započela svoje putovanje, moje srce me vuklo u jednom smjeru, a um u drugom. To me zbunjivalo, frustriralo. Nisam znala što odabrati. Bila sam kao mali rak. Tri koraka naprijed, dva nazad. Sudar svjetova u meni.

Um: ‘Kako ćeš ti to? Tebi tamo nije mjesto. Ne možeš ti samo tako odlučiti se i promijeniti profesiju.’

Srce: ‘To je ono što si ti. Mirna si ovdje. Ovo te čini sretnom i ispunjenom. Nije ti ništa teško napraviti. Lako se odričeš stvari koje su ti do sada bile važne kako bi slijedila svoj put.’

Tada sam prvi put osjetila što znači zov srca i želja za promjenom. Kada si spremna ostaviti sve, da bi sebe ostvarila. Lagala bih kada bi rekla da sam se razumjela. Da nisam bila u otporu. Sve to mi je bilo novo i nepoznato. To je bio i moj prvi susret sa coaching-om.

Da bih se razumjela, da bih razumjela sve što se događa u mome umu i mome tijelu bila mi je potrebna pomoć. Po prvi put slijedila sam svoje srce i krenula na ludo putovanje koje mi je priredio život.

To je bilo vrijeme kada mi nije bilo lako biti sama sa sobom, a i okolina nije bila podržavajuća. Kada se mi mijenjamo, otpori se javljaju u našoj okolini. Dolazi do promjene u sistemu. Sistem čine ljudi koji nas okružuju, no nisu baš spremi na promjene. Nisam ni ja bila izuzetak. Kada ja radim promjene kod sebe i kod ljudi u mojoj okolini mijenjaju se stvari. Oni nisu bili spremni za te promjene.

Tada sam svog tadašnjeg šefa “neugodno” iznenadila kada sam tražila bolje uvjete za sebe. Iznijela sam mu zašto ja to tražim. On nije bio spreman čuti ih, niti je bio spreman na promjenu koju sam mu predložila. Nije želio preuzeti odgovornost, nije mu odgovaralo. Ta promjena nosi cijeli niz promjena na koji on nije bio spreman. Jednostavnije mu je bilo prebaciti odgovornost na mene. Izreći cijeli niz emocionalnih ucjena poput:

‘Dao sam ti u potpunosti otvorene ruke, a ti mi sada tako vraćaš. Nigdje ti neće biti dobro kao ovdje, ostavljaš me na cjedilu!’

I tu smo se rastali. Sada, kada gledam, to je bio prvi put kada sam osvijestila da moja glava i moje srce ne surađuju. Do tada, oslanjala sam se samo na glavu, um. Izolirala sam svoje tijelo kao izvor informacija. Ignorirala ga.

Ponekad naše srce i duša imaju svoj put, a naša glava i okolina nameću nam drugi. Što napraviti u takvim situacijama? Bili sami, ili u vezi. Bilo da se radio poslovnim, ili privatnim odlukama. Uvijek imamo odgovornost.

Ono što je naš put, uvijek nađe način da se nametne i gurne nas u smjeru u kojem trebamo ići. Um će nam racionalno pojasniti sve za i protiv onoga što želimo. Poslušat ćemo um i krenuti kontra puta našeg srca. Ono što je zaista naše nekako se stvori na našem putu koliko god da mi to pokušali zaobići. Jer drugo nije za nas.

Mi to ne možemo. Bojimo se neodobravanja okoline. Strah nam se javlja. Što ako ja to zaista ne mogu? Što ako su oni u pravu? Što ako ću iznevjeriti ih?

Kada se odlučimo udovoljiti očekivanjima okoline i ne slušamo sebe i svoje srce koga zapravo tada iznevjerimo? Sebe? Mnogi ljudi su rekli na kraju svoga života da žale za onim stvarima koje nisu učinili. Kada radimo stvari iz srca i bez očekivanja tada smo na pravom putu.

Mindfulness meditacija pomaže nam razviti emocionalnu inteligenciju, koja razvija našu intuiciju i povećava naš osjećaj radosti i sreće.

Senzorni neuroni su specijalizirane stanice koje se nalaze u srcu i imah ih 40 000. One su poput onih u mozgu, samo što se nalaze u srcu. Zovemo ih i malim mozgom u srcu. On potpuno neovisno od mozga može učiti, misliti, čitati. Oni komuniciraju s nama odvojeno od neurona u mozgu. Meditacijom počinjemo razumjeti taj jezik. Pristupamo intuiciji. Razvijamo emocionalnu inteligenciju. Pojačava nam se empatija, osjećaj zahvalnosti. Budi nam se prirodni osjećaj radosti i sreće.

Mindfulness Vježba

Ugodno se smjestite i stavite ruku na područje svoga srca. Svoju pozornost usmjerite na dah. Udah. Izdah. Pratite svjesno svoj dah.

Misli će dolaziti i kada primijetite da vas je neka zaokupirala, svoj fokus preusmjerite na udah i izdah. Vaš dah sidro je koje vas vraća u trenutak ovdje i sada.

Primijetit ćete kako vam se disanje usporilo i tijelo opustilo. Jedino kada se osjećate sigurno dišete polako. Tada kao da svom tijelu dahom govorite osjećam se sigurno.

Svoju pozornost sada premjestite na ruku koju držite na srcu. Dišite u to mjesto gdje osjetite dodir. Možda i osjećate otkucaje srca na ruci.

Sada prizovite osjećaj ljubavi prema nekome. Za početak neka to bude životinje, ili neka stvar prema njima imamo najčišće osjećaje, jer je odnos najjednostavniji. Osjećajte taj osjećaj dok dišete iz srca i činite to neko vrijeme.

Kada ste odlučili da je kraj, svjesno udahnite i izdahnite tri puta duboko, kao da sve osjećaje koje ste sakupili u meditaciji želite proširiti cijelim tijelom.

Disali ste i osjećali. Time ste pokrenuli cijeli niz biokemijskih reakcija u tijelu, a da niste ni svjesni. Sjetite se samo kako jedan mali polusmijeh djeluje na vas i kako cijelo tijelo reagira.

Ne sjećate se? Pokušajte. Znam da vam sad titra poluosmijeh na usnama. Uživajte u spajanju svoga srca i svoga uma

Više o mindfulness praksi i online treninzima mindfulness-a pročitajte na: www.dubravkafazlic.com. Moj e-book ‘Moje Mindful Jutro’ možete kupiti klikom na ovaj link.