Danas je većina ljudi opsjednuta pozitivnošću. Odjednom se pozitivno razmišljanje vidi kao rješenje za sve naše lične i svjetske probleme. Ja sam neizlječivi optimista, ali je velika razlika između optimizma i ‘toksične pozitivnosti’ (‘lažna pozitivnost”). Psihoterapeutkinja Whitney Goodman tvrdi da pozitivnost može biti vrlo toksična i loša za naše (mentalno) zdravlje, ako nas navodi da potiskujemo svoja negativna osjećanja i negativne događaje oko nas. Zato bih prvo rekla: BJEŽITE OD LAŽNE POZITIVNOSTI!
Kada sam ja počela da se bavim manifestiranjem i spiritualnošću, uvriježeno je bilo misliti da je jedini način da manifestujemo svoj život iz snova i posao iz snova, da meditiramo, te vizualiziramo i pravimo pozitivne afirmacije, za preokret u svom životu. To su tada bile jedine upute za promjene u radu na sebi. Poslije izvjesnog vremena se u mojoj glavi počeo dešavati stalni pritisak, jer sam osjećala da moram da mislim što pozitivnije.
Ljutila bih se na sebe ako sam bila neko vrijeme nečim drugim okupirana, ili da nisam mogla tu “hipi aleluja ideologiju” racionalno prihvatiti. Ljutila sam se na sebe kada nisam osjećala visoku vibraciju. Jedna moja poznanica bi kada bismo bile skupa samo pričala o anđelima i da nam oni u svemu pomažu. Da ništa ne trebamo raditi nego samo meditirati i privlačiti mislima. Ja sam se uz nju osjećala kao slon u porculanskoj radnji, jer se nisam mogla pustiti takvim manifestacijama. Uz nju i uz ljude poput nje bih svaki puta mislila da sam zabrljala SVOJ cijeli proces manifestacije i uvijek bih počinjala iz početka.
Manifestiranje mi je bilo sporo i naporno. I znala sam da mora postojati drugi način rada na sebi. Ja sam ga i otkrila! Ako želimo da radimo na sebi najvažnije je da naučimo da PRIHVATAMO i primamo! Ne radi se o stvarima koje radite, već o tome ko ste i da to prihvatite, kao i da otpustite bilo kakav otpor koji imate ka primanje onoga što želite!
Šta je bio razlog zašto su neke moje manifestacijske akcije do tada imale slabe ili nikakve rezultate? Nisam bila osoba koja je dovoljno prihvatila sebe! Prihvatala sam situacije u kojima sam se zaticala, ali ne sebe. Drugim riječima, moja energija nije bila u redu! Nije toliko bitno šta radite, već ko ste i kakva su vaša uvjerenja, kao i kakva vam je energija! Kada sam ja odjednom to uvidjela, promijenio se moj cijeli proces manifestacije.
Sada imam misiju da i vama pomognem da to ostvarite! Lični razvoj je jako važan, to znamo i dobro je da smo otvoreni da gledamo sebe i razvijamo se. Ali treba biti oprezni sa savjetima koji glase da uvijek i svuda zračimo pozitivnošću. Ja mislim, iskreno, da je čovjeku dozvoljeno i prirodno da s vremena na vrijeme gunđa i sjedne na kauč sa sumnjama i negativnim mislima, ili nezdravom hranom. Bitno je samo da znamo kako pronaći balans!
Ja sam optimista i često se trudim da dosta toga pozitivno okrenem, ili da nešto okrenem na šalu, ali nisam ‘guru pozitive’. Posljednjih nekoliko godina bila sam puno svjesnija svog ličnog razvoja. Koristila sam savjete poznatih učitelja, čitala knjige koje su me mnogo naučile i još uvijek me uče mudrosti. Toksična pozitivnost bazirana je na filozofiji da se ne bismo trebali osjećati loše, naš život bi trebao biti savršen i uvijek bismo trebali biti samo pozitivni, ali u životu postoje i situacije kada nam sve izgleda nemoguće, kada ne razumijemo sve što nam se dešava, ili nam dođe jednostavno jedan loš dan. Tada meni ne pomaže (samo) pozitivno razmišljanje, nego jednostavno šolja kafe i Netflix film na kauču sa dekicom. Tada se trudim da volim sebe sa svim mojim manama i vrlinama. Što mi se jako često desi, baš u tom momentu kada se umirim i praktikujem ljubav prema sebi odjednom mi se ukazuju rješenja i manifestuje se baš ono što mi u tom momentu treba.
Bitno je da pokažete sebi ko ste zaista. Ne morate da hodate ‘kao po jajima’ da biste bili viđeni kao pozitivna osoba (ili da biste bili viđeni uopšte). Rješenje je da se samo manje brinete o tome i da tu gnjavažu i nametnutu pozitivnost ostavite po strani. Možete prestati da se prisiljavate da budete pozitivni. Umjesto toga je bolje da naučite kako da se nosite sa zastojima i nedostacima i istražite sta vam ‘negativne emocije’ poručuju. Svi ih imamo i ne možemo ih izbjeći, pa naučimo se nositi s njima!
Odaberite za sebe ono do čega vam je zaista stalo, a šta nije vrijedno vaše “brige“. Ako to savladate, automatski ćete biti sretniji, pozitivniji i vidjet ćete svoj život zabavnijim. I to bez ‘hodanja po jajima’, ili pretvaranja da ste sretni. Trebate naučiti da mi ne privlačimo ono što želimo, nego ono što smo! Vibracija koju emitujete, bilo pozitivna ili negativna, privlači realnost koja će vam pomoći da napravite što želite. Znači da stvari koje vam trebaju dolaze u pravom trenutku, u obliku u kome vam tog momenta treba. Kada se opustite i ne forsirate pozitivnost, dobit ćete baš što vam treba.
Ništa nije pogrešno s vama ako ste s vremena na vrijeme nervozni, ljuti ili razdražljivi. Osjećati se loše samo po sebi je sasvim u redu, logično, normalno, ljudski. Osjećaj se loše jer se osjećaš loše, prihvati to i pusti. Prihvatite negativno iskustvo. To je mnogo bolje nego da brinete da ćete se loše osjećati od tog negativnog iskustva . Ako ste stalno zauzeti željom za pozitivnijim iskustvima, to vam ne pomaže. Što se više fokusirate na ono što nemate, postajete manje zadovoljni.
Toksična pozitivnost je ipak postala toliko dio naše kulture da je teško ići protiv nje. Kada raspravljam o toksičnom pozitivnom razmišljanju, naiđem često ovdje u Holandiji na kolege koji su ljuti, šokirani i zbunjeni mojom izjavom. Međutim, jedna stvar bi trebala biti jasna: slijepa pozitivnost nije u redu, ali kada se pozitivnost pravilno koristi, odlična je.
Naučna istraživanja su dokazala da nam pozitivni osjećaji kao što su zahvalnost, zadovoljstvo, optimizam i samopouzdanje mogu pomoći da živimo duže i zdravije. Pozitivno razmišljanje je zaista validno. Mislim da se slažete da je zdravo osjećati se “pozitivno” kada je to iskreno, no nije nam potrebna toksična pozitiva koja je ništa drugo nego poricanje emocija. No, želim da naglasim da “zdrava pozitivnost” ipak postoji. Zdrava pozitivnost znači stvaranje prostora za realnost i za nadu. Takvu pozitivnost možemo kreirati pravilnim korištenjem Zakona Privlačenja. Često razgovaram sa ljudima koji su koristili Zakon privlačenja i kažu: “Radim sve kako su me učili, ali ipak ne dobijam ono što želim.“
Za to postoji objašnjenje. Zakon privlačenja ne može raditi za vas ako vaša uvjerenja radi protiv vas. Jeste li vi svjesni svojih uvjerenja? Ja imam jedan notes, pa kada primijetim šta me pogađa u mojim odnosima sa drugima i mojim mislima i šta je uzrok mojih uvjerenja to prihvatim i odmah zapišem pozitivne riječi za zamjenu. Ponavljam to nekoliko puta, da to pozitivno postane vodeće.
Vaša uvjerenja određuju način na koji komunicirate s drugima, sobom i svojom podsviješću. Svoje izbore donosite na osnovu svojih uvjerenja, a ti izbori direktno utiču na vašu stvarnost. Kada prihvatite svoju negativnu situaciju možete automatski kreirati uvjerenje da iz toga sigurno možemo izvući nešto dobro? Tada ćete prije krenuti u akciju, raditi nešto sa više zadovoljstva i uvjeriti se da ćete dobro izabrati i obaviti ovaj posao. Ovo sigurno povećava vaše šanse za uspjeh, pa makar u početku samo zato što nešto RADITE, umjesto da to ne radite i samo maštate.
Kada se osjećate nesigurno u vezi s nečim, uvijek postoji dublje uvjerenje iza toga. Ta uvjerenja ja nazivam vjerovanjem u negativni identitet. Ta uvjerenja uzrokuju da vjerujete u nešto o sebi i svom identitetu što nije istina o vama. Ako prihvatite da vjerujete u stvari koje nisu istinite o sebi, pitajte svoju podsvijest: „Je li to istina o meni?“ Ako na to pitanje možete odgovoriti sa „Ne“, odmah sebi recite šta je istina o vama. Na primjer: ‘pametna sam, lijepa sam, zamišljena sam, vrijedna sam’ i tako dalje.
Mogla bih satima pričati o tome kako uvjerenja o negativnom identitetu nastaju i odakle dolaze. Ili o tome zašto dobijate upravo ono što vam treba, kada mislite da Zakon privlačenja ne radi za vas. Zato je bitno da stvarno znate ko ste i prihvatite ovaj jasan proces na koji je lako utjecati pravim pristupom, ne lažnim pozitivizmom. Odlična vijest je da uvijek možete usmjeriti svoju stvarnost po svojim željama, ako prihvatite sebe u svim situacijama!
O Autoru
Vanja Beukelman Pavlović
Vanja Beukelman Pavlović je life coach za 12+ godina iskustva i osnivačica Online Life Coaching Akademije ‘Ajna’, kao i autorica dvije knjige o samopomoći “Život” i “Iluzija O Sebi” i ‘Priručnik-a Za Life Coaching’. Više od 25 godina živi i radi u Rotterdamu, Holandiji. Vodila je motivacijski talk show “Priče za stolom” i dobila titulu Ambasadorice Sreće u Holandiji i Heroja Regije u Rotterdam-u, za njene inovativne ideje kao i pozitivan utjecaj koji je imao njen rad kao coach i voditelj, kreator i implementator motivacijskih i socijalno-kulturnih programa. Stalna je stručna saradnica i kolumnistica www.sretnazena.com magazina. Majka je troje djece i baka dvoje unučadi. U našoj zemlji je stekla diplome prosvjetnog radnika: nastavnik našeg jezika i književnosti i nastavnik predškolskog vaspitanja. U Holandiji je stekla još dvije diplome: Life Coach i Kognitivni Terapeut, čime se bavi više od 12 godina. Od septembra 2016. daje i časove hrvatskog jezika na Holandskoj Poslovnoj Akademiji. U januaru 2021. godine osnovala je Online Life Coaching Akademije Ajna, u Rotterdamu, gdje sa kolegicom i suosnivačicom, Danijelom Jokić Vaislay, nudi Online Program Certifikacije Za Life Coach-a. Pratite Vanju na Facebooku i Instagramu za dnevnu dozu inspiracije i savjete. Ukoliko želite kupiti Vanjine knjige “Život” ili “ Iluzija O Sebi“, ili se informisati za life coaching sesije putem Skype-a, javite joj se na: vanja.beukelman@gmail.com, ili u inbox njene Facebook stranice.
Leave a Comment
You must be logged in to post a comment.