Duhovna lekcija Shinto filozofije o prihvatanju

ovdje u Holandiji je često kiša. Kada bih čekala da kiša prestane da izađem negdje vani, ne bih nigdje ni izlazila. Taman mislim da je kiša stala, a ona opet počne. Tako sam iluzije o nekoj lijepoj frizuri već davno pustila. Ipak, ima nešto što mi se puno sviđa od ovolike kiše, a to su prekrasne boje prirode. Prosto mi zastane u grlu od ushićenja i uživanja gledajući sve oko sebe. Zelenilo i cvijeće niču skoro iz asfalta i betona. Nije ni čudo da je Holandija zemlja cvijeća. I ptice pjevaju po cijeli dan zadovoljno, jer na svakom koraku imaju dovoljno hrane i vode.

Pitam se šta je sve ta priroda koja me tako oduševljava? Živim u gradu, a osjetim prirodu u njenoj punoj ljepoti. Sve što se rađa i umire, sve što diše i razvija se, sve što jedno bez drugoga ne može, sve je to priroda. Priroda nije religija. O njoj nema dogmi i ubjeđenja. O njoj nema svetih knjiga. Ona je jednostavno svuda prisutna kao životna filozofija. To su iskustva u našem svakodnevnom životu. Čovjek može nemilosrdno da uništava prirodu, ali iz sebe samih je ne može iščupati.

Snaga prirode je kao i temelj kuće, nevidljiv, ali bez njega se ne može. Priroda je jedan ciklus, gdje prostor za sve mora da postoji. Crvena nit u mom životu i radu je da pokušavam i sebi i drugima, ono nevidljivo učiniti vidljivim. Ono što djeluje nemoguće učiniti mogućim. Ono što me u svoj prirodi fascinira je pročišćavanje. Sve se obnavlja. Sve bude i prođe i sve je sa razlogom. Ako se prepustimo toj ljepoti i opuštamo se, svjest nam je bistrija.

Vanjsko pročišćavanje je također pročišćavanje iznutra. I to se dešava automatski, uopšte o tome ne trebamo toliko da mislimo. Samo trebamo time da se malo pozabavimo. U Japanu je tisućama godina poznata i još uvijek upražnjavana “Shinto” životna filozofija. Osnova ove filozofije je akceptiranje života i uvidjeti ko smo mi sami.

Kada se nalazimo među cvijećem i zelenilom, uz šum mora, rijeke ili potoka, jako lako nam je akceptirati sve što se u prirodi dešava i u tome uživamo potpuno. Ali, kada te iste divne vode poplave i odnesu žrtve i nanesu velike štete onda smo na tu istu prirodu ljuti. Po Shinto filozofiji je jako bitno akceptirati tu snagu prirode, pošto je sve to dio jedne te iste prirode i podrazumijeva se da se sve uzajamno pomaže.

Lekcija koju nas priroda uči je da život ide dalje i mi ne trebamo da ostajemo stajati u mjestu u jednom momentu. Bilo da je on dobar ili loš. Jedna rijeka se pretvara u bujicu ako nema prostora da otiče. Zato je jako bitno da smo svi mentalno fleksibilni i da ne stojimo u mjestu nečega što je već bilo. Znači, ako nam se desi nešto ružno akceptirajmo to i pokušajmo što prije uzeti konce u svoje ruke. Puštati što nas muči i tražiti ono što nam pomaže. Jedna japanska poslovica kaže: 

”Ako si sedam puta pao, ti se osam puta uzdigni.”

Kada dajem life coaching i EFT treninge, za klijente koristim ogledalo. Jer u ogledalu vidimo sebe. Ogledalo predstavlja našu ličnu dušu. I u Shinto filozofiji se bave istim vježbama sa ogledalom. Jedna poznata Shinto vježba je slijedeća:

• Sjednemo pred ogledalom. Ispravimo se i skoncentrišemo na lik u ogledalu tj. na sebe.
• Zatim se poklonimo tom liku dok izgovaramo riječ “Hvala”.
• Ovo se ponavlja nekoliko puta.

Možda nekome djeluje narcisoidno, ali uopšte nije. Ovo radimo da bismo bili potpuno svjesni svog postojanja kao i zahvalnosti da postojimo. Ova vježba nas uči ko smo mi stvarno. Ona nas uči da se oslobodimo strahova i da se prepustimo promjenama.