Search here...
TOP
Savjeti Life Coacha

Kako se napuniti pozitivnom energijom

kako-se-napuniti-pozitivnom-energijom

U prethodnim kolumnama sam spomenula različita imena (Chi, Ki, prana) za Univerzalnu Energiju u kojoj sve i mi svi u Kosmosu pripadamo. Ovu energiju možemo osjetiti kroz meditaciju, jogu, i druge prakse, ali prije svega – kroz ljubav.

Svatko od nas poznaje situaciju kada od nekih osoba dobijemo osjećaj sreće. ili da od nekih osoba osjećamo negativnost, strah i besciljnost. To je jednostavno POZITIVNA ENERGIJA optimizma i pozitivnosti kojom su napunjene poneke osobe, ili NEGATIVNA ENERGIJA, kritike, nesigurnosti i mračnog gledanja na svijet, kojom su napunjene druge osobe. Svako od njih će reći da ima svoje razloge za biti pozitivan, ili negativan.

Danas, kada živimo u svijetu ogromne tehnike počinjemo da se koristimo i terminologijom tehnike. I ja svojim roditeljima često kažem poslije godišnjeg kojeg smo proveli skupa, kada oni dođu na ovdje kod mene u Holandiju, ili ja idem kod njih: 

“Eh, sada smo napunili baterije, puni smo pozitivne energije, pa opet svako može na svoju stranu.” 

Često čujemo kako se kaže :

”Istrošila sam se, nemam više energije ni za šta!”. 

Želimo da se ‘napunimo’ kao mobilni telefon, ili kao kompjuter, koji se puni nekoliko sati u utičnicu i opet sve radi. Svaki vremenski period u kome ljudi žive ima svoje metafore koje nam čine život razumljivijim. Metafora sadašnjice je “napuniti se životnom energijom”.

Kako se napuniti životnom energijom koja nam je dostupna iz Univerzalne Energije je za svakoga drugačije. Svako se na svoj način napuni tako sto se međusobno volimo, zajedno se smijemo, družimo, meditiramo, čitamo, izlazimo u prirodu… Ali, najljepša stvar koju možemo sebi priuštiti i najljepši način punjenja energijom iz Univerzalne Energije je ljubav prema sebi i poštovanje tog predivnog bića koje jesmo.

Biti arogantan i imati veliki ego, htjeti biti uvijek u pravu i u svemu najbolji, to nije ljubav prema sebi. To je samo lični strah. Sebe volimo i punimo se životnom energijom kada se oslobodimo straha. Straha od kritika, krivica, ozlojeđenosti od svijeta u kome živimo i svega drugoga što nas pritišće. Recimo sebi da smo spremni i voljni da otpustimo sve što nas pritišće. Čak i ako čujemo u podsvijesti eho prošlosti, ili sadašnjosti koja nije pozitivna i koja nas pritišće. Recite sebi: 

”Samo ću ga otpustiti!”.

Zamislimo kako bi bilo da se počastimo bar jednom rečenicom nečega što bi nam pomoglo da pustimo loš momenat i unesemo nešto novo. Počastimo se osjećajem da nemamo prepreku da budemo sretni. Zadržimo taj osjećaj na momenat. Taj osjećaj je bitan. To je ta ljubav prema sebi.

Nema smisla sebe kažnjavati zbog stvari koje ne znamo, ili loše situacije u kojoj se trenutno nalazimo. Bolje je da tu energiju uložimo da uočimo šta su barijere za ljubav prema sebi i da naučimo kako da pustimo barijere. Kako da znamo šta je naša barijera?

Sve što mi svakodnevno oživljavamo kreira u nama uvjerenja. Prisjetimo se kako počinjemo dan. Nesvjesno. Ustaljeni ritam, a informacije nam se samo serviraju (nažalost, kao da se sve svelo na takmičenje ko će iznijeti više negativnih informacija). Počinjemo da slušamo ljude koji su kritični i ozlojeđeni i to nam stvara pogrešna uvjerenja o nama i svijetu oko nas. To nas drži u jednoj tački u ulozi žrtve. Jako je bitno upamtiti da MI BIRAMO šta mislimo i šta govorimo.

‘Ja volim i podržavam sebe!’

Kada ovo kažemo, gomila negativnih poruka u našem umu izađe na površinu, pa nas to može zbuniti. Imate osjećaj da od tih negativnih poruka nemate prostora za sebe i onda odustajete, ili imate otpor. To je sasvim normalna reakcija svih. Bitno je obratiti pažnju na sve negativne poruke koje nam tada dolaze. Kada čujemo te negativne poruke, znamo šta nam stoji na putu.

Te negativne prepreke su zapravo barijere na putu ljubavi prema sebi. Ako se tih prepreka oslobodimo, imat ćemo prostora za ljubav prema sebi! Svaki dan vježbate. Pogledajte se u ogledalo. Možete li se pogledati u oči, a da se ne kritikujete? Recite: 

“Volim te takvu kakva jesi!”  

Ne sudite, samo primjećuje, koja osjećanja vam dolaze? Tih negativnih osjećanja trebate da se oslobodite. Oslobodite se osjećaja da ste ružni, debeli, ili mršavi. Oslobodite se misli da zbog drugih nešto ne možete da uspijete. Vi ste baš to predivno biće! Unikatno i svoje! Volite sebe kao što bebe vole sebe. Bebe su oduševljene sto imaju svoje tijelo. One su pune hrabrosti i ljubavi. Recite sebi:

– Ja prihvatam sebe, iako o sebi nemam pozitivno mišljenje.

– Ja biram sebe voljeti. Ja biram voljeti i druge, pa čak i one zbog kojih se ne osjećam lijepo.

– Ja zaslužujem ljubav.

Napuniti se životnom energijom nije tako jednostavno. Ali, ako se potrudimo da svaki dan nešto novo naučimo, ako biramo šta ćemo da slušamo oko sebe i šta da mislimo, ako odlučimo sebe voljeti i probati svoju energiju usmjeriti na pozitivno i prema drugima i na život oko sebe, onda smo uspjeli.

Ako i pored svega toga mislite i osjetite da nemate pristup, ili nemate volje da se bavite pozitivnošću i kreiranjem vlastite pozitivne energije, ne osjećajte se loše. U svakom slučaju smo svi, bez razlike, djelići Univerzalne Energije u kojoj je ljubav najvažnija, pa se iz toga dobiva snaga za živjeti, a ako uspijemo upiti pozitivnu životnu energiju, oslobođeni smo prepreka koje nas guše.

Volimo sebe kakvi smo. Cijenimo sve svoje što smo postigli i što postižemo. Cijenimo mjesto i vrijeme u kome se trenutno nalazimo. Otvaraju nam se nove mogućnosti. Imamo energije da razumijemo svijet oko sebe. Dajemo prostora i drugima da budu svoji.

Poboljšavamo svijet oko sebe time sto se međusobno dopunjujemo sa stečenim znanjima i iskustvima. Nema prostora za ljubomoru i natjecanje i što je najvažnije, nema više prostora za strah da živimo svoj život u svom momentu.

Još uvijek se sjećam momenta kada nam se rodio sin. Neposredno poslije poroda nam je došla svekrva da izrazi dobrodošlicu tek rođenom unuku. Kroz suze radosnice nam je rekla:

“Rođenje djeteta je jednostavno jedno čudo! Bez obzira gdje živiš i kome društvu pripadaš, to čudo je svugdje isto.”

Prošli utorak sam završila life coaching radionice za ovu sezonu. Svaku sezonu po 10-tak novih tema, diskusija i duhovnog obogaćenja za mene i klijentice. Svaki puta, rođenje neke nove ideje o životu i proširenje vidika.

Radeći sa ljudima, čitajući, istražujući i radeći na sebi iznova mi se potvrđuje činjenica da je u stvari i život svaki dan iznova jedno veliko čudo, na isti način kao i rođenje djeteta. Čudo koje svi nosimo u sebi i koje možemo svi da otkrijemo. Čudo koje inspiriše da budemo svjesni i sretni. Čudo koje nam pomaže da gradimo mir u sebi, oko sebe i širom svijeta.

Pitanje je samo da li to čudo vidimo i kako ga doživljavamo. Da bismo ga otkrili i bili svjesni te čudnovatnosti potrebno nam je malo spiritualnosti i otvorenosti prema Univerzumu.

Univerzum je izvor odakle crpimo svoju životnu energiju. Da bismo tu energiju znali uzimati i primiti moramo biti svjesni i moći napraviti kontakt sa Univerzumom. Za to nam ne trebaju visoke škole.

Za sve nas je prije svega najvažnije da budemo svjesni ko smo i da znamo da smo svi dio te univerzalne životne energije. Niko od nas nije manje vrijedan, a sve što tražimo možemo naći u sebi.

U tom traženju molitva bilo koje vrste je bitna i može nam puno pomoći. Molitvom smo direktno otvoreni prema Univerzumu, a istovremeno prihvatamo život i potvrđujemo sebe u životu.

Možda nekima molitva ne predstavlja ništa. Te osobe mogu uz meditiranje, uz vježbe disanja, prepuštanju prirodi, ili radu u vrtu postići isti efekat.

Ne postoji nikakav razmak, razlika ili udaljenost između nas i Univerzuma, ili između nas i drugih. Svi smo jedno. Svi imamo neki zadatak u životu, koji ostvarujemo preko naših misli i našeg načina života. Svi možemo nešto da iskreiramo na svoj unikatni način.

U toku kreativnog procesa nailazimo često na poteškoće. Već sam ranije pisala da i to pripada nama i našem životnom procesu. Sasvim je normalno da nam se nekada sve čini nemogućim. Ako nailazimo na prepreke znači da smo u pokretu, aktivni. Ali, ako se podsjetimo da sve što nam se dešava ima svoj razlog i da među svemu tome primamo i puno darova, onda se teškoće mijenjaju same po sebi.

Ne pridajimo puno važnosti ružnim stvarima, tugama, porazima i neuspjesima. Budimo spremni oprostiti, volimo sebe i druge i budimo iskreni prije svega prema sebi. Obasipajmo sebe i druge pozitivnim riječima i pozitivnim djelima. Ako to radimo, brzo ćemo uočiti kako se dobrota širi, a lijepi događaji će biti kao normalna posljedica.

Ne zaboravimo da je priroda dio nas i mi dio nje. Kroz šetnje u prirodi divimo se drveću, grmlju i svim biljkama. One nam proizvode kisik koji udišemo. Dajmo im za uzvrat našu pozitivnu energiju i zahvalnost. Tako sigurno možemo našim mislima i ophođenjem uticati na svoje zdravlje i zdravlje okoline u kojoj živimo.

Budimo zahvalni što postojimo i da smo tu gdje jesmo. Zahvalnost ima magičnu moć! Ona u nama razvija osjećaj ushićenja i sreće, a na tome se zasniva ljubav za sebe i druge. Ako smo u stanju vidjeti to čudo u sebi, drugima i u svemu oko nas, to nas vodi ka blagostanju. Potpuno stojim iza ovoga što pišem. Na žalost, često oko sebe čujem:

”Da bismo postigli blagostanje, potrebna nam je dobra ekonomija, zdravstvena zaštita, dovoljno posla i novaca”.

Ali, to je samo materijalna strana onoga što nam treba. Ako samo kukamo i konstantno smo u potrazi samo za tim materijalističnim i ako konstantno govorimo kako toga nema, onda nemamo mogućnosti napraviti nijedan korak u naprijed, niti sebi obezbijediti i to materijalno što želimo.

Tako se samo oslanjamo na nekoga drugog, neki drugi sistem i neku drugu organizaciju. Tako pravimo sebe ovisnima o drugima, a sebe slabima i bespomoćnima.


Vjera u sebe nas pravi jačima! Ako uzmemo odgovornost za svoj život u svoje ruke onda smo kreativni i koristimo maksimalno ono što imamo, pa nam se putevi mogućnosti otvaraju i stvaramo još više. Onda nam drugi nisu krivi za ono što još nismo postigli i za naše neuspjehe. Ako vjerujemo u sebe, koristimo situaciju koju imamo i svoje kvalitete. Oslobođeni smo grabežljivosti, frustracija, egoizma i straha. Ako uzmemo odgovornost za svoj život u svoje ruke to nas čini sretnima i to vodi ka slobodi.

Japanska princeza Masami Saionji, koja je veliki spiritualni učitelj i vođa nekoliko mirnodopskih organizacija kaže:

“Slobodu ne postižemo time da u cijelom svijetu odjednom zaustavimo sve ratove i neslaganja među nacijama i da svima na svijetu damo dovoljno hrane. Ljudi bi još uvijek bili grabežljivi i u dubini duše bi se još uvijek upoređivali sa drugima koji imaju više. Samo ako promijenimo našu svjesnost, možemo kreirati slobodu u svijetu.”

Da bismo uzeli odgovornost za svoje živote u svoje ruke i time razvili svoju svjesnost moramo biti pozitivni i zračiti pozitivno prema drugima. Zato je poželjno da sebe stalno nagrađujemo i podržavamo komplimentima. Usudimo se sebi reći:

“Čestitam si za sve što sam danas postigla!”

Na ovaj način gradimo u sebi osjećaj da vrijedimo i imamo volje da uradimo još više dobrih stvari. Možemo sebe nagraditi komplimentom i za najmanje sitnice. Ne usmjeravajmo fokus na ono što još nismo uradili. Pohvalimo se za ono što jesmo uradili. Poslije izvjesnog vremena ćemo vidjeti da smo uradili i stvari koje smo još htjeli uraditi.

Ako dovoljno dugo usmjeravamo naše misli, pažnju i trud na male dobre stvari one postaju same po sebi velike. Inspiraciju možemo tražiti u svom svakodnevnom životu i radu. Time inspirišemo druge i potpuno smo otvoreni za divni kontaktu sa Univerzumom, a Univerzum zna kako dalje.

«

»

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *