Prije nekih 16 godina, da mi je netko rekao: “Osjeti svoj lijevi prst na nozi i primijeti što primjećuješ. Možda možeš osjetiti kako tkanina čarape dodiruje taj prst, neku senzaciju u njemu, ili ne osjećaš ništa, što je sasvim normalno”… Ova zadnja rečenica jedina bi mi imala smisla i bila bi izgovorena jezikom koji koliko toliko razumijem. Prednji dio teksta ne bih razumjela ništa, samo bih se u sebi podrugljivo nasmijala na te “gluposti” i “laprdanja”.
Te rečenice danas su moje normalno, dio su bodyscan meditacije koju izgovaramo kada radimo tu praksu. Danas mi je nezamislivo da ne osjećam svoje tijelo. Osjećam trenutno svoj srednji prst na desnoj nozi i kako kroz njega struje trnci. Osjećam svoj dah u tijelu. Kako se moje misli odražavaju u njemu. Primjećujem je li moja čeljust napeta ili opuštena, imam li poluosmijeh na licu (sad ga imam dok pišem ovu rečenicu i primjećujem da mi se oči smješkaju). Nekada cijeli dio mene od vrata naniže nije postojao, i to onaj dio vrata taman ispod vilice. Postojala je samo glava i ja u njoj.
Kada se osvrnem na to vrijeme, bila sam sasvim druga osoba. Psihički, fizički, emocionalno. Tada nisam poznavala sebe, svoje želje, svoje osjećaje. Bilo mi je važno što je u mom umu, prema kud idem, što ostvarujem, koje zadatke moram izvršiti, što nisam napravila. Imala sam negativnu sliku o sebi i nizak osjećaj vlastite vrijednosti, koji sam manifestirala kroz presigurnost i dominaciju. Dominirala sam provođenjem svoje volje i veličinom tijela. Ogromna glava, puna svega, a ispod praznina, i toga nisam bila svjesna.
Kako sam malo po malo počela učiti o sebi, kako ja funkcioniram u svijetu, kako svijet utječe na mene, kako ja djelujem na samu sebe, sve se počelo mijenjati. U meni, oko mene (gledala sam svijet kroz svoje oči – ovaj put bez filtera i naočala koje nazivamo nesvjesnost) pogledala sam sebe. U sebe. Kakva sam zaista fizički. Tko sam ja. Kako se osjećam psihički, fizički, emocionalno. Počela sam osjećati. Sebe. Osjećati značenje svojih misli, postupaka, riječi.
Počela sam osjećati dah koji dišem, kako tlo pod kojim hodam djeluje na mene, na koji način određen položaj tijela povećava ili smanjuje moj osjećaj sigurnosti. Počela sam osjećati emocije i osjećaje.
Živimo u doba u kojem dominira organizacijska kultura koja pridaje veliku važnost tome da budemo u svojim glavama. Intelektualna inteligencija, ideje, mišljenja, uvjerenja, racionalnost i kritičko razmišljanje visoko se cijene. Kao takvi, puno vremena i pažnje posvećujemo onome što se događa u našim umovima.
Emocije i osjećaji zanemareni su. Ignorirani od strane nas samih. Ne znamo se nositi s njima. Sramimo ih se. Često čujem od klijenata kada postanu emotivni: “Ovo nisam ja”, “Ja nisam plačljivac”, “Nisam plačip***.” Učeni smo stavljati pod tepih naše emocije i osjećaje. Naše tijelo je prostor gdje se odvija i iskazuje emocionalno iskustvo.
Emocije se često manifestiraju kao senzacije u tijelu. Primjerice, osjećaj tuge može biti povezan s osjećajem težine u prsima ili grlu, dok uzbuđenje može stvarati osjećaj leptirića u trbuhu. Različite emocije mogu rezultirati različitim senzacijama. Osjećaj straha može potaknuti ubrzan rad srca, povećano disanje ili napetost u mišićima. Osjećaj radosti može rezultirati osjećajem lakoće ili opuštenosti.
Naše tijelo sadrži cijelo malo bogatstvo informacija. Tijelo ima svoju inteligenciju. Može nam reći o našim potrebama, željama i čežnjama. Omogućuje nam doživljavanje osjećaja zadovoljstva i povezanosti. Pruža nam smjernice o našem zdravlju i blagostanju. Signalizira kada nešto nije u ravnoteži. Kada nam treba više sna, odmora ili kvalitetnije hrane. Ignoriranje naših tijela u korist našeg uma je kao da igramo “čovječe, ne ljuti se” sa samo pola figura. Propuštamo cijelu polovicu koja može promijeniti cijelo naše iskustvo.
Um i tijelo su u vezi. Dana je važnost veze između uma i tijela u potpunosti jasna. Tehnike poput Mindfulnessa usredotočuju se na svjesnost tjelesnih senzacija između ostalog kako bi se poboljšala emocionalna dobrobit onoga tko prakticira Mindfulness.
Postoji mnogo razloga zašto možemo izbjegavati biti u svojim tijelima. Osjetiti svoje tijelo. Kada smo više prisutni u svom tijelu, mogu izroniti zakopane emocije ili iskustva. Možemo osjetiti emocije za koje mislimo da će nas boljeti i da to ne možemo izdržati. Možda nas je strah naših emocija ili ih se sramimo. Možemo izbjegavati prisutnost u tijelu zbog traumatskih iskustava ili emocionalnih ozljeda koje su povezane s određenim dijelovima tijela. Tijelo može postati područje gdje su pohranjeni neugodni osjećaji ili sjećanja, a izbjegavanje tijela postaje obrambeni mehanizam kako bi se izbjegle bolne emocije.
Sve gore navedeno mi je poznato. Osjetila sam bol, odbačenost, sram, nelagodu, gorčinu, ljutnju, bijes. Strah – za njega sam mislila da će me preplaviti i da će me paralizirati. On je bio tako velik samo u mojoj glavi. Kada sam si dopustila osjetiti ga u tijelu, moj doživljaj straha promijenio se. Vrijednost koju sam mu davala postala je drugačija.
Danas često izgovaram rečenice: “Što osjećaš u tijelu? Poveži se sa svojim tijelom. Budi u svome tijelu.” Ovi izrazi meni su sada jednostavni zbog putovanja koje sam prošla. Mnogima zvuče dobro samo u teoriji. Ne znaju kako ih provesti u praksi ili zašto je to važno. Zašto je važno biti u svom tijelu. Zašto je važno osjećati vlastito tijelo.
Dobrobiti svjesnosti tijela za naše fizičko, emocionalno i mentalno zdravlje
Smanjenje stresa
Svjesnost tijela kroz tehnike poput mindfulness meditacije povezana je sa smanjenjem razine stresa. Istraživanja pokazuju da prakticiranje svjesnosti može smanjiti proizvodnju stresnih hormona poput kortizola.
Povećanje emocionalne dobrobiti
Osjećanje tijela može poboljšati emocionalnu inteligenciju. Prepoznavanje, razumijevanje i upravljanje vlastitim i tuđim emocijama. Kada ste svjesni svojih tjelesnih senzacija, često bolje prepoznajete svoja emocionalna stanja.
Bolje fizičko zdravlje
Svjesnost tijela povezana je s boljim općim zdravljem. Kada ste povezani sa svojim tijelom, donosite (ne svaki put) zdravije životne odluke, uključujući pravilnu prehranu, redovito vježbanje i adekvatan san. Smanjenje simptoma anksioznosti i depresije: Istraživanja su pokazala da tehnike svjesnosti (Mindfulness), koje uključuju osjećanje tijela, mogu pomoći u smanjenju simptoma anksioznosti i depresije. To može uključivati smanjenje pretjeranog razmišljanja i promjene u percepciji negativnih misli.
Povećanje samopouzdanja i samopostignuća
Osjećanjem tijela možete povećati samopouzdanje jer postajete svjesni svojih vlastitih resursa i sposobnosti.
Poboljšanje koncentracije i pažnje
Prakticiranje svjesnosti tijela može poboljšati kognitivne funkcije poput pažnje i koncentracije. Kada ste svjesni svojih tjelesnih senzacija, često ste prisutniji u sadašnjem trenutku. Jačanje povezanosti uma i tijela: Svjesnost tijela može poboljšati svijest o povezanosti između vašeg uma i tijela. To može rezultirati boljim razumijevanjem kako emocije, misli i tjelesne senzacije međusobno djeluju.
Biti u svom tijelu je dati vrijednost, vrijeme i pažnju onome što se događa u našim tijelima.
Kako da budete prisutni u svom tijelu?
Primijetite svoje tijelo
Skenirajte tijelo od glave do pete i identificirajte senzacije i emocije. Senzacije mogu uključivati svrbež, trnce, mirnoću, napetost ili bol. Također možete uspostaviti vezu sa senzacijama putem pet osjetila. Osjetite svoj dah. Primijetite je li brz ili spor, dubok ili plitak, ili ako nesvjesno zadržavate dah.
Osjećajte svoje osjećaje
Često idemo prema krajnostima, ili potiskujemo osjećaje ili im dopuštamo da preuzmu kontrolu. Kada primijetite emociju ili osjećaj, jednostavno ga osjetite bez potrebe da s njime “nešto radite”. Na primjer, ako osjećate suze, dopustite im da dođu i primijetite ih. Ako osjećate ljutnju, identificirajte gdje osjećate ljutnju u svom tijelu, obratite pažnju na svoj dah i osjetite ljutnju bez da reagirate iz nje.
Pomaknite svoje tijelo
Radite male oblike kretanja tijekom dana. Rastezanje, skakanje gore-dolje ili namjerno duboko disanje možete raditi kada uhvatite priliku tokom dana i za to vam treba par sekundi.
Dodir
Dodir je ključan za naše blagostanje. Pronalaženje sigurnih načina za doživljavanje zdravog dodira, čak i s nečim tako jednostavnim kao što je rukovanje ili zagrljaj, može vam pomoći da se više povežete sa svojim tijelom. Primijetite koji dodir vam odgovara. To može biti draganje ljubimca, hodanje po travi, obrezivanje biljaka.
Danas je moje tijelo moja sigurna luka. Mjesto gdje se osjećam ugodno, prisutno i stameno poput planine. Koju poznajem i koja me uvijek uspije iznenaditi novim otkrićima. Uživam u njemu napokon. Trebalo mi je 40 godina. Nikad nije kasno za osjetit svoje tijelo i povezati se s njim. Divno je, zapravo nevjerojatno. Naše tijelo je nepresušan izvor informacija i kada ne znate što mislite – osjetite svoje tijelo i ono će vam reći.
O Autoru
