Kako negativne emocije utječu na nas

Moja jučerašnja radionica grupnog life coachinga, sa grupom zena, je bila na temu ‘Emocije’. Neiscrpna tema. Toliko sam bila inspirisana, da sam odlučila da ostatak sezone radimo na emocijama. Zašto? Jer su emocije nešto što svakodnevno doživljavamo, zato što su emocije nešto što je jako prirodno za čovjeka, i zato što sam primijetila da mi na Balkanu emotivno sasvim drugačije reagujemo na neka zbivanja, nego kako reaguju Holanđani. 

Ovdje sam već 22 godine I mogu reći da mi je trebalo vremena za razumijem taj njihov “drugačiji“ odnos prema emocijama. “Ponašaj se jednostavno, i to je dovoljno ludo”, je uzrečica koju u početku stvarno nisam mogla da razumijem. Šta misle time? Nekoliko godina mi je trebalo da razumijem i još nekoliko godina da osjetim šta ova njihova uzrečica znači. 

Holanđani su Kalvinisti. “Kalvinizam je teološki sistem i pristup kršćanskom životu koji naglašava vladavinu Boga nad svim stvarima. Ovo je varijanta Protestantizma iz 16. stoljeća. Ona je nazvana po francuskom reformatoru Jean-u Calvin-u. Zajedno s Martinom Luterom učio je da samo vjera spašava (Sola Fide) i nije priznavao crkvenu tradiciju kao izvor vjere, nego samo Sveto Pismo (Sola Scriptura). Priznavao je samo dva sakramenta (krštenje i prvu pričest), tvrdeći da Isus u euharistiji nije realno nego samo duhovno prisutan.” (Izvor: Wikipedija)

Ovdje su crkve i dan danas skromne ustanove, bez ukrasa, ikona i kićenja. I po Holanđanima (Kalvinistima) crkva mora da služi ljudima, a ne da ljudi služe crkvi. I u toj crkvi su na istom nivou predikant (propovjednik) i svi koji uđu u crkvu, od učenih do prosjaka. Jedino Bog je viši. Kada se danas govori o Kalvinizmu onda se kaže da je to tipična osobina Holanđana. Pod tim se podrazumijeva povučeno ponašanje, te uzdržanost u izražavanju emocija. Ne hvale se svojim uspjehom, kapitalom ili imovinom. Principijelni su, sa poslovnom etikom (pošteni i odgovorni u radu i plaćanju). Kao što ih još karakteriše skromnost, jednostavnost, štedljivost i strpljenje. I jeste, kroz ove godine provedene ovdje, uvjerila sam se da su Holanđani baš takvi. 

Kada su me sinoć pitali da im objasnim to “drugačije” između nas s Balkana i njih Holanđana što se tiče emocija rekla sam im:

“Po mom mišljenju, nama na Balkanu su emocije na prvom mjestu. Prvo reagujemo emocijama na sve što nam se dešava, a na drugom mjestu razumom. Kod Holanđana je razum na prvom mjestu, a emocije na drugom.” Nastavile smo dalje o emocijama. Jer bez obzira da li su nam emocije na prvom ili drugom mjestu neophodno je njima se baviti. Često nismo svjesni emocija koje nam smetaju kao i njihovih posljedica.

Podaci Američke Medicinske Asocijacije”, a oni su jako konzervativni, pokazuju da 85% zdravstvenih problema nastaje na emotivnom nivou. Emocije koje nismo dobro isprocesovali (kako mi slobodnim jezikom kažemo ‘svarili’) formiraju emotivne i energetske blokade. Kada nam se nešto desi, mi osjećamo emociju. Ako se radi o lijepim emocijama onda se ne brinemo, ali kada nam se javi negativna emocija, onda želimo da je se oslobodimo.

Ako smo potisnuli negativnu emociju negdje duboko u svoju podsvijest, mi samo mislimo da je sve riješeno. Ali, kada nas opet neki drugi doživljaj podsjeti na istu emociju – opet se vraćamo na taj ružan osjećaj. U energetskoj psihologiji postoji nešto između toga što doživljavamo i naše emocije koje osjetimo i toga smo svjesni ili nesvjesni. To što je između nas je energetski sistem. Na Zapadu zovemo taj energetski sistem “Životna energija”. U Kini je zovu “Chi”, a u Indiji “Prana”. Prije se sumnjalo u postojanje ove životne energije, međutim danas savremeni instrumenti mogu da je registruju.

Ukratko: kada nam se nešto bolno desi i to nam izazove neku emociju, sada govorimo o ružnoj emociji. Ta ružna emocija utiče na životnu energiju i dođe do energetskog poremećaja. Kao da bismo u neki elektronski uređaj stavili oštar predmet i dođe do kratkog spoja. Znači da moramo raditi na slabljenju emocija da ne bi došlo do kratkog spoja (bolesti, svađe…). Ako oslobodimo negativne emocije i postignemo emocionalnu slobodu, to je stanje potpunog izbora u svakom pogledu, jer mi nismo žrtve svojih reakcija, nego moramo u jednom smirenom stanju da odlučujemo šta želimo u našem životu. 

Iako ovi moji Holanđani kao Kalvinisti ne pridaju nikakvu važnost i ne padaju, kako oni sami kažu, na motivacijske govornike koji forsiraju pozitivnost, moja radionica je bila inspirativna i poučna obostrano, zato što smo rezimirale da život ne možemo praviti ljepšim nego što jeste. On jeste lijep sa svim što mu pripada, dobro i loše. Mi možemo život samo iskreno živjeti!

Ta iskrenost otvara sva vrata, bez obzira da li su nam emocije na prvom ili drugom mjestu. Bez obzira da li se radi o pozitivnim ili negativnim emocijama i bez obzira kojim poslom se bavimo. A “drugačije” postoji svugdje i uvijek će postojati!