Kako postaviti zdrave granice u odnosima?

Obitelj i partneri najčešće su najveći trigeri i učitelji kod postavljanja granica. ‘Možeš li molim te napraviti mi, to ti je smo trenutak…?‘, ili jednostavno ulete  u prostor sa svojom željom, zahtjevom situacije su u kojima smo sve svi puno puna našli i svakodnevno. Iza toga ‘možeš li mi, molim te…’ stoji  cijela jedna borba osobe kome je pitanje upućeno.  Te borbe često nismo i svjesni, niti smo svjesni koliko su nam granice narušene dok ne počnemo pucati, biti drski, otresito odgovarati ili jednostavno toliko se loše osjećati da jednostavno ne možemo više odgovarati na postavljenje zahtjeve.

Razumijevanje i znanje o postojanju granica i koliko su one važne dio je onog znanja koje dobijamo kroz cjeloživotno učenje i učimo ih usput, dok nam one putem zadaju poprilično muke i borbe sa sobom i svim emocijama i ponašanjima koje nose sa sobom. Osjećaj krivnje, zamjeranja, bijesa, ljutnje, tuge…. Jednom u razgovoru, moja klijentica, nazovimo je Ana, rekla mi je:

“Ne mogu reći ne jer jednostavno se loše osjećam nakon toga. Ne mogu si dopustiti da netko misli da sam loša osoba.”

Ovaj obrazac se prenio sa  obiteljskih odnosa, na partnerski odnosi i na odnos s kolegama. Ana je bila naočigled iscrpljena i osjećala se tužno i utučeno.  S jedne strane ima potrebu davati kako bi se osjećala prihvaćeno i voljeno, s druge strane osobe oko nje to uzimaju zdravo za gotovo i cijede nesvjesno tu osobu. Ne iz loše namjere, jer su tako navikle.

Postavljanje zdravih granica bitan je dio brige o sebi. Granice u odnosima, s obitelji, prijateljima radnim kolegama, susjedima, sa svim ljudima koje susrećemo u životu mi postavljamo granice. Pa i s gospođom kod koje kupujemo novine, ili s mladićem koji nam donosi kavu u najdražem lokalu.

Učimo postavljati granice od najranije dobi. Roditeljski odnos prema nama i njihov međusobni odnos uči nas o granicama. Naprimjer, od najranije dobi majka troši ili otac previše i umjesto da se kaže da se troši previše, računi se u tišini jednostavno plaćaju. Dijete koje to promatra u kasnijoj dobi može imati neke neobične ideje oko financijskih granica.

Zdrave granice omogućavaju nam da se osjećamo mentalno i emocionalno stabilno. Granice su često emocionalne i psihičke, također mogu biti i fizičke. Kada jasno postavimo fizičke granice s kolegama na poslu je poput traženja od istih da ne postavljaju nerealne zahtjeve.  S osobom s kojom se osjećamo ugodno fizička granica koju mu dopuštamo ( s kojom se osjećamo ugodno) postaje puno manja u odnosu na osobu s kojom nam nije ugodno. Kada nam se takva osoba približi, u nama se javljaju osjećaji koji u nama stvaraju nelagodu i tada znamo da je naš osobni prostor, osobna granica narušena.

Nepostavljanje granica dovodi do disfunkcionalnih odnosa. Partnerskih, odnosa na poslu u obitelji. Pročitala sam jednom davno post: “Kada nekome kažeš NE i počne se javljati  osjećaj krivnje, čestitam – upravo si se zauzeo za sebe”.

Neki od znakova da imate nejasno postavljene granice

• teško donosite odluke
  odgađate tražiti nešto  (slobodan dan, povišicu, da pospreme tanjure za sobom)
• vaše veze ili vaša veza je teška i dramatična
  često osjećate krivnju
  ne želite iznevjeriti druge
  često ste umorni bez pravog razloga
• često ste žrtva situacija
  svoju privatnost dijelite sa svima (doslovno)
• u sebi mislite da vas drugi ne poštuju
• pasivno ste agresivni
  pitate se tko sam ja zapravo
• vaš najgori strah je da ćete biti odbačeni ili ostavljeni
• često se ispričavate kada nešto kažete ili napravite, bez ikakvog razloga

Želite li saznati koliko dobro postavljati granice ili postavljate li ih uopće, postavite si ova pitanja:

• Koliko mi je važno tuđe mišljenje?
• Osjećam li krivnju kada radim nešto za sebe, a nisam još napravila ono što su me zamolili?
• Osjećam li da zaslužujem poštovanje ili ga moram zaslužiti?
• Kada sam zadnji put rekla DA, a da nisam željela to?
• Kada želim nekome nešto reći, osjećam li strah ili sam miran/a?
• Kada sam zadnji put rekla NE nekome?

Kada postavljate granice zapamtite: 

• Nisu zapisane u kamenu – kako se vi mijenjate i kako upoznajte sebe tako će se i one mijenjati;
• One nisu tu da vas ograničavaju,  one su tu da vas štite – vaši odnosi bit će boli, više ćete uživati u njima odgovarat će vašim vrijednostima;
• One nisu tu da vas čine nesretnima – kada jasno znate koje su vaše granice i što je to što vi želite i ne želite takvi će ljudi dolaziti u vaš život oni koji će poštivati vas i vi njih
  nema pravih i krivih;
• Vaše osobne granice utemeljene su na vašim vrijednostima i kako vi vidite svijet i one se razlikuju od granica vaše prijateljice ili sestre. Ljudi imaju različite granice.

Prepoznavanjem i postavljanjem vlastitih granica utječete na osjećaj samopouzdanja i osjećaj vlastite vrijednosti. Vratimo se na Anu. Zbog njene želje  da se svidi svima, ponajprije svojoj starijoj sestri, dovelo je do niza odnosa u kojima se ona sada osjeća iskorišteno.  S jedne strane ona daje, s druge strane osobe samo uzimaju. Kada se ona odvaži nešto zatražiti često je se ne čuje. Jer ona je ona koja daje. Narušeno joj je samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti. Iako stručnjak u svom području, često uz svoj posao obavlja i cijeli niz zadataka koji nisu uopće u opisu radnog mjesta, jer Ana nije mogla i znala reći ‘NE’. 

Počeli su pojavljivati i simptomi. Tijelo je počelo reagirati. Osjećaj tjeskobe bio je sveprisutan. Ubrzano disanje, otkucaji srca. Osjećala se kao stranac u svome tijelu, nije više znala tko je. Željela je dati otkaz na poslu i odseliti se. Ponekad je imala osjećaj da želi pobjeći iz svoje kože. Nije reagirala impulzivno. Odlučila je zauzeti se za sebe. To je bio prvi korak njene brige o sebi i postavljanja granica – potražila je pomoć. Ana sada nema više napade tjeskobe. Težinu na srcu i prsima vise ne osjeća i može u potpunosti normalno disati. Kada se pogleda sada u ogledalo, vidi ženu koja joj se sviđa. Sviđa joj se promjena koja se dogodila iznutra i vidljiva je u odrazu u ogledalu. Osjeća se ugodno u svojoj koži. Sada ima visoku razinu samopouzdanja i samopoštovanja.

Prepoznali ste se u gore napisanom i  što sada raditi. Za početak, budite nježni prema sebi. U  ovom trenutku može se javiti vaš unutarnji kritičar i odvesti vas na put samoosuđivanja. Dajte sebi dovoljno vremena, pažnje i ljubavi. Pisanje dnevnika ili čitanje knjiga o samo pomoći može biti odličan prvi korak.  Mindfulness trening na kojem ćete naučiti alate koji vam pomažu da postanete svjesni toga kako se osjećate iz trenutka u trenutak, a da se pritom ne osuđujete. Savjetovanje i Coaching je odlična investicija. Vrijeme uloženo u sebe je najbolje uloženo vrijeme. Budite svoji i zauzmite se za sebe!