Zašto nam je teško ‘ništa ne raditi’?

Prva meditacija koju radim sa svojim polaznicima na osmotjednom Mindfulness treningu je ne raditi ništa. Zadatak je sjediti i ne raditi ništa. Doslovno ne raditi ništa. Ovom meditacijom primjećujemo i učimo kolika je snaga našeg uma, kako je on nemiran i izvan naše kontrole, kako našim umom vlada navika. Naš im je poput leptira. Ne ostaje dugo na jednom mjestu, stalno leti s jedne stvari na drugu stvar.

Kada napravimo meditaciju do kraja razgovaramo o tome što su primijetili. Ono što im je zajedničko da im misli stalno lete s jedne teme na drugu. Primjećuju i kako im je teško, gotovo nemoguće ne raditi ništa. Sama ta rečenica u nekima je stvorila nelagodu. Jedna polaznica opisuje svoje iskustvo:

“Nisam mogla sjediti. Počela sam se meškoljiti. Otvorila sam novi tab i krenula raditi, samo da nešto radim. Kada sam primijetila vratila što radim, vratila sam se na to da čujem tvoj glas i pokušala ne raditi ništa. Nije mi nikako išlo. I misli i tijelo mi je žudjelo za akcijom. Meni je skroz neprirodno ne raditi ništa. Tako ja i kad gledam film. Nikad ne gledam samo film. Čitam tekst, slušam podcast i krećem se po prostoriji. Teško mije ne raditi ništa” – prepričava ona svoj doživljaj meditacije.

Ovo je samo jedan primjer. Mogla bi ih nabrojati u nedogled. Sjetite se samo koliko puta ste krenuli gledati film i pritom dohvatili se telefona i usput provjeravali poruke ili pogledali što ima na društvenim mrežama. Legli se odmoriti i stavili tablet ili telefon ispred sebe i kao ne radili ništa i protom čitali tekstove ili skrolali po ekranu.

Sama sam također imala problem s ne raditi ništa. Kada sam samo ležala cijelo tijelo mi je bilo u nemiru i um je počeo tražiti što bi mogla raditi, zašto je krivo to što radim. Tražila sam razloge kako bi počela nešto raditi jer mi ne raditi ništa bilo skroz nelagodno stanje. stanje u kojem nisam znala kako biti. Stvaralo mi je nelagodu.

Zašto nam je teško ne raditi ništa? Zašto nailazimo na otpor u sebi kada želimo ne raditi ništa? Živimo u društvu koje često cijeni produktivnost i radne navike. Postoji pritisak da budemo konstantno zaposleni i da se trudimo postizati ciljeve i rezultate. Zbog toga mnogi ljudi osjećaju krivicu ili nelagodu kad se opuste i ne rade ništa jer se to percipira kao gubljenje vremena.

Neaktivnost može dovesti do osjećaja gubitka kontrole nad vremenom i životom. Mnogi ljudi vole imati osjećaj kontrole i planirati svoje aktivnosti, pa se boje da će neaktivnost dovesti do kaosa ili gubitka kontrole. Ljudi se često boje dosade i neaktivnosti jer mogu doživjeti osjećaj praznine ili nedostatka svrhe. Zbog toga se trude uvijek nešto raditi kako bi izbjegli taj osjećaj.

Ako ste navikli biti konstantno zauzeti ili aktivni, može biti teško prekinuti tu naviku. Otpor prema neaktivnosti može proizaći iz navike da budete stalno u pokretu. Neaktivnost može dovesti do osjećaja samoće, osobito ako ste navikli provoditi vrijeme s drugima ili imate potrebu za stalnim društvenim interakcijama. Osobe koje imaju perfekcionističke tendencije često se opiru ideji da ne rade ništa jer smatraju da moraju biti uvijek produktivni i postizati savršenstvo.

Što da radimo i kako da se suočimo kada prijetimo da imamo otpor prema neaktivnosti, ili kada pokušamo ne raditi ništa u nama se probudi nemir i moramo nešto raditi? Važno je razumjeti da povremena neaktivnost može biti korisna za vašu dobrobit. Ne raditi ništa može pomoći u smanjenju stresa, obnavljanju energije i poticanju kreativnosti.

smjernice koje vam mogu pomoći da uvedete “ne radim ništa” u život:

Svjesnost o otporu: Prvi korak je prepoznavanje da osjećate otpor prema neaktivnosti. Prihvatite tu emociju i nemojte je osuđivati. Otpor je prirodan i često se pojavljuje kad smo umorni ili preopterećeni.

Razumijevanje razloga: Pokušajte razumjeti zašto osjećate taj otpor. Možda se bojite gubitka vremena, osjećate krivicu zbog neaktivnosti ili jednostavno ne znate kako se opustiti.

Postavljanje granica: Postavite jasne granice između radnog vremena i vremena za odmor. To znači da ćete odrediti kada je vrijeme za rad i kada je vrijeme za opuštanje.

Planiranje odmora: Aktivno planirajte vrijeme za neaktivnost. To može biti vrijeme za čitanje, gledanje omiljenog filma, šetnju u prirodi ili jednostavno ležanje i meditaciju.

Prakticiranje mindfulnessa: Mindfulness vam može pomoći da budete prisutni u trenutku i prihvatite trenutnu situaciju bez osuđivanja. Ovo može smanjiti osjećaj krivice ili anksioznosti povezan s neaktivnošću.

Proučavanje svojih uvjerenja: Razmislite o svojim uvjerenjima o produktivnosti i neaktivnosti. Jesu li ta uvjerenja realna ili su samo stvorena u vašem umu? Možda ćete otkriti iracionalna uvjerenja koja vas ograničavaju.

Postavljanje ciljeva za odmor: Umjesto da se fokusirate samo na radne ciljeve, postavite si i ciljeve za odmor. Na primjer, možete si postaviti cilj da pročitate određeni broj stranica knjige ili provedete određeno vrijeme opuštajući se svaki dan.

Pomaganje sebi da se opustite: Aktivno se trudite opustiti. To može uključivati tehnike poput dubokog disanja, meditacije, joge ili opuštajuće glazbe.

Prihvaćanje neaktivnosti: Napravite mentalni pomak prema prihvaćanju neaktivnosti kao važnog dijela vašeg života. Neaktivnost je potrebna kako biste obnovili energiju i bili produktivni.

Vrijeme za sebe: Nemojte zaboraviti da je vrijeme za sebe važno. To je vrijeme kada možete napuniti baterije i brinuti se o svom mentalnom i emocionalnom zdravlju.

Kada počnete ne raditi ništa to ne znači da ćete se ulijeniti, da se nećete moći pokrenuti ponovo. na ovaj način uvodite u svoj život balans, radite na svojom mentalnoj emocionalnoj i tjelesnoj dobrobiti. Pišite mi imate li problem kada “ne radite ništa”?