Kako prevladati osjećaj srama zbog debljine

Što kada se sramiš sebe? Što kad se sramiš onoga što si bila?  Što kad se sramiš onoga što ti je život donio kao iskustvo? Što kad se sramiš svojih uspjeha? Godinama sam izbjegavala temu ‘kilogram’ i rad s osobama na temu kilograma pod razno raznim izgovorima. To se meni ne da, nije ta tema za mene. Prekomplicirano mi je to. Predugo traje. Većina njih nije spremna… Izgovor za izgovorom. Zapravo, ja sam se sramila sebe i onoga tko sam ja bila. 

“Kako mi se ne da?” – Ja sam to sve prošla i savršeno znam koliko je upornosti i vjere potrebno. Da mi se nije dalo, ne bih napravila rezultat koji sam napravila. 

“Ta tema nije za mene! – To je ‘moja’ tema i uz moje iskustvo, tko bi bio bolji? 

“Prekomplicirano je…” – O, da, jer bih morala još malo pogledati u sebe i vidjeti od čega bježim. 

“Većina ih nije spremna…” – Ja nisam bila spreman suočiti se sa svojim stidom. 

Taj osjećaj stida pratio me u stopu. Duboko sakriven u meni zadnjih par tjedan sve situacije koje su mi stavljene pred mene bile su tu da se vratim svom izvornom putu. Putu tko ja jesam i što me nagnalo na ovo putovanje da postanem ono što sad jesam. 

Veći dio svoga života sam se sramila, a nisam si ti željela priznati. Prvo sam se sramila onoga što jesam. Tada sam se našla u najtežem periodu svoga života. Depresivna, nezadovoljna, ljuta, bijesna na cijeli svijet. Čangrizava, uvijek u pravu, nefokusirana. Dostupna svima i sve sam mogla sama. Nisam spavala. Bježala sam od nježnosti, emocija ljubavi, a bila gladna toga. Sramila se sebe i svojih potreba. Izvana – bila sam nezaustavljiva. Unutar mene vladao je kaos, neosjećanja, moranje, gonjenje sebe i kontrole. Mislila sam i djelovala poput muškarca u ženskom tijelu. Dogodio se klik. “Ja više ne mogu ovako. Moram nešto mijenjati.” 

I počela sam upoznavati sebe. Počela sam se približavati onoj Dubravki od koje sam bježala tolike godine. One mene koja je potisnula svoje želje i snove da bi zadovoljila druge, koja je tuđe potrebe stavljala na prvo mjesto. One koja se nije mogla izboriti za sebe. Ona koja je tražila ljubav na krivim mjestima. Potvrdu na krive načine. Kada tretiramo sebe na takav način, ostavljamo dubok trag u sebi, a da nismo ni svjesni.

Ovih dana, sve me vraćalo da se prisjećam tog perioda, kada sam prvi put osvijestila da sam nezadovoljna, da sam tužna, neprihvaćena – debela. Trebalo mi je vremena da se sjetim. Toliko sam to potisnula u sebe – jedinu osobu s kojom živim sve ove godine. Ignorirala sam sebe, nisam si dala na značaju. Koliko je to tužno kad radimo. 

Tražili su me slike iz tog perioda. Jedva sam ih našla. Frendice su mi pomogle u tome. Ja ih imam jako malo. Kada gledam sebe, tada vidim koliko sam tužna, nesretna, a tada si ti nisam htjela priznati. Nisam se htjela sjetiti tih osjećaja. Od tuda toliko stida i odbijanje rada s tom temom.

Nisam se htjela suočiti s onim još jednim slojem istine o sebi.  Nisam si htjela priznati koliko dugo sam se sramila sebe. Kako nisam bila spreman suočiti se sa svojom istinom o sramu, on se samo provlačio i kroz sve moje promjene. Sjećam se kada mi je prijateljica rekla prije nekoliko godina: “Toliko si mršavija sada, a sakrila si svaki dio svoje kože.” Sramila sam se, a nisam bila svjesna. 

S jedne strane, sram me držao sputanu, a s druge strane u meni je tinjala želja za znanjem, usavršavanjem i otkrivanjem. Svakim novim susretom s novom edukacijom, knjigom, tehnikom, metodom, otkrivala sam sebe i svoj potencijal. Sram se polako ljuštio poput luka. Svojim tempom. Ako luk dinstate na jakoj vatri i ne pazite na njega – zagorjet će. Ako ga pustite da se lagano krcka na tihoj vatri bit će vam baza za najslađi saft. Tako je bilo i s mojom sramom. Nesvjesno, puštala sam ga da se krcka na laganoj vatri. Preobrazila sam ga. 

Tada je došlo vrijeme. Život nas stavi u tu situaciju shvatila sam koliko se on protezao kroz moj život i što sam sve prošla i naučila s njim. Program: “Što to hraniš?”, nastao je prije nekoliko godina i poprimio novo ruho, u razgovoru prije nekoliko tjedana s divnom urednicom Sretna Žena magazina, Danijelom, i upravo je ovih dana dobio još jednu dimenziju i svrhu. 

U sljedećem tekstu pisat ću o odnosu muške i ženske energije u nama i kako kada potiskujemo ženu u sebi i njene potrebe naše tijelo buja. Do čitanja i ne zaboravite – Vi ste najvažnije osoba u svom životu. Na način kako tretirate sebe i drugi će vas tretirati. Moj vodič ‘Galaktička Dijeta: Kako voljeti i podržavati sebe – Zaustavite emocionalno prejedanje i izgubite kilograme bez dijete’ možete kupiti klikom na ovaj link. Za više informacija o programu “Što to hraniš?” pošaljite mi e-mali na dubravka@dubravkafazlic.com.