10 pitanja koja vam mogu pomoći kada se osjećate izgubljeno u životu

Život nas sve dotakne i oblikuje, to je neminovno poput promjene i svi se nađemo u situaciji da se osjećamo pogubljeno. Ne osjećamo sebe. Ne prepoznajemo se. Gledamo svijet oko sebe koji nam je poznat jer je to svijet u kojem živimo, a osjećamo se izgubljeno. Imamo svoje želje, svoje snove, svoja očekivanja koja ostvarujemo ili ne vrijeme prolazi. Svatko od nas u nekom trenutku nađe se na raskršću života i počinju se javljati pitanja:

• Tko sam ja?
• Gdje je nestala ona radoznalost iz mene?
• Gdje sam izgubio vjeru i optimizam?
• Kada sam stavila sa strane onaj san da postanem neovisna?
• Kada sam dopustila strahu da upravlja sa mnom?

U tom trenutku izgubljenosti …. vratite se unazad. U ono vrijeme vaše mladosti. vratite se gdje je sve počelo i prisjetite se. Mirisa, okusa, boja, tekstura, osjećaja. Kako je to bilo gledati svijet očima djeteta. kao sa sve vidi prvi put i radoznalo je. U to vrijeme nisu još stvorene predrasude. Srce i mislili su čiste. Tek stvaramo svoja uvjerenja i viziju svoga svijeta.

Moje djetinjstvo bilo provela sam kod bake i djeda na Baniji, a ljeta provodila sam kod dunde i tetke u Konavlima. Prva sjećanja me vežu za ova mjesta. Češće sam odlazila na Baniju, moja baba Anka živjela je tamo dok je baba Stane živjela s nama.Obje babe imale su nevjerojatnu memoriju i bili su izvorni storytellera. Baba Stane kada je opisivala svoje djetinjstvo osjećala sam kao da sam na mjestima koje je ona prolazila. Teško djetinjstvo je imala, a pričala mi je o lijepim sjećanjima.

Tako ću i ja. Ovaj put nećemo o negativnim iskustvima koja su nam se događala u životu kojih se najčešće prisjećamo kada radimo na traumama kako bi emocionalno se iscijelili i zdravije živjeli. Povratak prema unazad kako bi pronašli sebe uključuje prisjećanje svih onih lijepih trenutaka koji su nas obilježili.

Sjetila sam se svoga dunde i koliko sam ga voljela njegovu radost prema životu i pjesmi iako je bio vezan za krevet većinu života. Toplog šljunčanog puta po kojem sam hodala, vodila tovara i pjevala iz sveg glasa i imala sam opanke na nogama.
Kada sam na stranicama gustijerne vidjela puža golaća i kako ostavlja iz sebe svjetlucavi trag. To mi je bila čarolija. Bila sam jako mala, ta sjećanja i što je najvažnije osjećaj utkan je u moje biće.
Radost, radoznalost, sloboda, ostvarenost, povjerenje u sebe, samopouzdanost – sve to pronašla sam kada sam se vratila unazad po životnoj liniji. Tamo gdje je sve počelo.

Da bismo preživjeli, mozak je naviknuo prvo nas upućivati na one negativne stvari – kako bi izbjegli opasnost i spasili se. One lijepe trenutke moramo ih se svjesno prizivati kako bi u sebi razvijali centar za umirenje – koji ostaje u mirovanju ako ne radimo na njemu. Poput svega ostalog. 

Kada se osjećate izgubljeno u životu, postavljanje određenih pitanja može vam pomoći da bolje razumijete svoje emocije i situaciju te da pronađete smjer.

Pitanja za samorefleksiju koja vam mogu pomoći se osjećate izgubljeno u životu:

1. Što me čini osjećam izgubljeno? Koje su konkretne okolnosti ili situacije koje su doprinijele tom osjećaju?
2. Što me ispunjava i čini sretnim/om? Koje aktivnosti ili hobiji me ispunjavaju?
3. Koji su moji osobni vrijednosti i uvjerenja?Jesu li moji trenutni izbori i životni put u skladu s njima
4. Koji su moji talenti i sposobnosti? Kako ih mogu iskoristiti kako bih postigao/la svoje ciljeve?
5. Jesam li zadovoljan/na svojim trenutnim odnosima s obitelji, prijateljima i partnerom?
6. Trebam li raditi na poboljšanju tih odnosa?
7. Jesam li fizički i emocionalno zdrav/a?
8. Trebam li bolje brinuti o svom tijelu i umu?
9. Koji su moji strahovi i prepreke koji me sprječavaju da napredujem? Kako ih mogu prevladati
10. Trebam li potražiti pomoć stručnjaka poput terapeuta, karijernog savjetnika ili životnog trenera kako bih bolje razumio/la svoje potrebe i ciljeve?

    Ova pitanja mogu vam pomoći da dublje razmislite o svojim emocijama i životnom putu te da stvorite jasniju sliku o sebi. I vratite se unazad tamo gdje je sve počelo.

    To je kao da sjednete u avion i umjesto da krenete unaprijed do željene destinacije, vratite se unazad po svojoj životnoj liniji i dopustite si da zastanete tamo gdje vas vaša podsvijest u tom trenutku pozove i od tuda pokupite svoja sjećanje, svoje resurse. Prisjetite se sebe nekada, osjećaj, sjećanja i ponesite ih u sadašnjost. Tu gdje vam sada trebaju. Sve imamo u sebi. Na nama je čega ćemo se držati.